Serengeti je jedan od partnera .debuga, koji je našoj konferenciji posvetio i dio svoje aktualne kampanje fokusirane na benefite za zaposlenike koje IT industrija komunicira, a uz njih prikazuju i stvarne benefite, do kojih je developerima zaista stalo.

Povodom te kampanje i nastupa na ovotjednoj konferenciji .debug, razgovarali smo s pet njihovih dugogodišnjih zaposlenika, kako bismo provjerili čime su to zadovoljni, što cijene kod svojeg poslodavca i ono najvažnije – jesu li kompanijska kultura i “employer branding” samo floskula ili se učinci zaista osjete u praksi.

Naši sugovornici bili su Anton Gabrek, Lead Software Developer, Ante Klisović, Team Lead, Živojin Đorđević, Site Manager Srbija i Team Lead, Dubravko Martinić, Direktor razvoja za financijski sektor te Zoran Šljivić, Lead software developer.

Predstavite nam se za početak: na kojoj ste poziciji u Serengetiju i koliko dugo?

Anton: trenutno sam na poziciji Lead Software Developer na projektu za inozemnog klijenta, gdje radim frontend u Angularu. U petom mjesecu ove godine je punih 9 godina kako sam u Serengetiju, gdje sam se zaposlio nakon što sam završio Tehničko veleučilište u Zagrebu 2014. godine smjer Informatika. Počeo sam s razvojem mobilnih i hibridnih aplikacija, preko backenda u Javi, bug fixinga do frontenda i Angulara u koji sam se prebacio i totalno se tome posvetio.

U slobodno vrijeme sviram razne instrumente iz hobija. Ranije sam trenirao rukomet, a zadnjih 12  godina treniram pikado. Imamo svoj klub koji je ekipno bio prvak države 2014. godine. I još bih izdvojio da s najboljim prijateljem uzgajam pitone. Otvorili smo uzgajivačnicu kraljevskih pitona, a to je hobi koji uključuje dosta putovanja po sajmovima po Europi i svjedočenje životinjama.

Dubravko: U Serengetiju sam već 5 godina, trenutno na poziciji Direktora razvoja za financijski sektor. Inače sam u IT-u praktički čitav život, od osnovne škole i programiranja u BASIC-u pa do danas. Budući da na poslu većinu vremena sjedim, slobodno vrijeme koristim uglavnom za treninge, pa tako trčim, vozim bicikl i idem u teretanu. Uz to se nađe vremena i za rad na mom smart home sustavu i povremeni gaming.

Živojin: u Serengetiju sam na poziciji Site Managera zadužen za Srbiju te na poziciji Team Leada kod klijenta u hospitality sektoru. Kao prvi zaposleni kompanije u Srbiji, njen član sam već dvije i pol godine.

Ante: Trenutno sam na poziciji stalnog Team leda, koju obavljam već 5 godina, a u Serengetiju sam nešto malo više od 7 godina.

Zoran: U Serengetiju radim gotovo 5 godina, a trenutno sam na poziciji Lead Software Developera. Projekt na kojem radim je vezan uz jednu veću financijsku instituciju u regiji. Paralelno uz službenu poziciju u tvrtki, kapetan sam sportske ekipe Serengetija što znači da pripremam i koordiniram ekipu za razne utrke (cestovne i trailove) na kojima sudjelujemo kao tim, a trenutno nas je u timu 45.

Kako je izgledao vaš karijerni put do sada?

Anton: Karijerni put mi je bio dosta „straight forward“, budući da sam odmah nakon fakulteta zaposlio se kao programer i vrlo brzo dobio posao na neodređeno. I 9 godina kasnije sam u istoj firmi i svi me pitaju kako je to moguće. Uvijek im kažem da je tu možda i faktor sreće odradio svoje zbog projekata na kojima sam radio i timova u kojima sam radio, s kojima sam cijelo vrijeme vrlo zadovoljan. Na početku sam radio mobilne aplikacije, kasnije sam se pronašao u frontendu i sada to radim u Angularu.

Dubravko: Moj karijerni put nije tipičan za jednog IT-jevca jer sam u 17 godina karijere promijenio samo dva poslodavca. Započeo sam raditi još za vrijeme studija u jednoj velikoj hrvatskoj banci. Prvi posao koji sam radio bio je operaterski, gdje smo se bavili nadzorom core sustava i to u 12-satnim smjenama. Tu sam automatizirao dosta repetitivnih procesa, te sam nakon nekih godinu dana prešao u odjel razvoja gdje sam proveo 11 godina, prošavši put od junior developera do arhitekta. U tom razdoblju sam uz usavršavanje svojih programerskih vještina stekao i jako puno znanja o bankarskom poslovanju. Došavši do nekog limita mogućnosti napredovanja, kako hijerarhijski tako i stručno, odlučio sam promijeniti posao te sam došao u Serengeti. Tu sam opet startao s developerske pozicije, no vrlo brzo sam postao voditelj tima, pa program manager, i na kraju sam došao na poziciju direktora razvoja gdje sam i sada. Iskustvo rada u banci puno mi je pomoglo da trenutnu poziciju mogu kvalitetno obavljati, jer dobro razumijem potrebe naših klijenata iz financijskog sektora.

Živojin: Od malena su me privlačila računala i samim time tijekom školovanja najbolje ocjene sam imao iz predmeta koji su imali veze sa programiranjem. Tijekom studija sam fotografirao noćni život u Kragujevcu za jednu lokalnu IT firmu i kada se kod njih stvorila potreba da zaposle developera iskoristio sam priliku da foto aparat zamijenim za tipkovnicu i miš. Nakon toga sam promijenio nekoliko firmi gdje sam radio na nekim zanimljivim projektima. Kada sam došao u kontakt sa Serengetijem, čiji zaposleni su mi predstavili svoju viziju širenja u Srbiji, prilika za napredovanjem i većim uključivanjem u menadžerski dio posla mi je djelovala zanimljivo, tako da smo brzo dogovorili suradnju.

Ante: U Serengeti sam došao kao Junior Developer s 2 godine iskustva, ali zbog dinamičnosti projekta i jako brzog learning curva u razvoju softvera,  nakon godinu dana sam došao na poziciju Mid developera te kasnije i do pozicije Team Leada i Senior Developera. Naš posao je dinamičan, a ponekada i dramatičan, pogotovo kada se radi u manjim timovima i za stranog klijenta. Tako da je prostor za pogrešku jako malen ili nikakav, a prostor za osobni razvoj jako velik. Kada ste u “tuđoj zemlji” oslanjate se na dosadašnje stečeno znanje, dijelom na vlastiti instinkt,a najviše na podršku i povjerenje u vlastiti tim.U takvim situacijama razvijate neke druge vještine kao što su soft skills te preuzimate stvari u svoje ruke, jer drugačije ne može budući da ste poslani kao top performeri kod klijenta koji od vas očekuje da mu riješite problem. Vi ste tu da opravdate svoj naziv, a samim time reputaciju tvrtke pred klijentom. Do sada smo u tome prilično uspješni.

Zoran: Diplomirao sam na Fakultetu organizacije i informatike, smjer Informacijski sustavi, te nakon toga počeo raditi 2011.godine kao pripravnik u IT-u jedne od vodećih banaka u Hrvatskoj. Od pripravnika koji je mislio da zna sve, postupno sam sazrio u Senior Developera. Kroz taj put od 8 godina, primarno sam radio na Oracle tehnologijama, razvijao i održavao razne bankarske aplikacije, orijentiran najviše na aplikacije domaćeg i deviznog platnog prometa. Kompleksnost posla je rasla s mojim razvojem, od vrlo jednostavnih zadataka, pa sve do refaktoring projekta core sustava koji je trajao 2,5 godine i koji je bio iznimno kompleksan. Zatim sam promijenio poslodavca i počeo raditi u Serengetiju na novim projektima, da bi s vremenom ipak završio na projektu za financijsku instituciju, ovaj put kao Lead Software Developer.

Čime ste trenutačno najzadovoljniji na svojem radnom mjestu?

Anton: Najviše mi se sviđa fleksibilnost koja nam je omogućena, kao i home office. Zadnje tri godine radim od doma gdje sam si složio ured i puno mi znači što nemam obavezu ići u ured. Drugo što mi se najviše sviđa je projekt na kojem radim i tim. Iz Serengetija sam trenutno na projektu s kolegama iz Varaždina, Siska i kolegom iz Kragujevca koji nam je Team lead. Dosta se družimo i kroz mini teambuildinge koji doprinose kvaliteti samog tima tako da sam i timom jako zadovoljan.

Dubravko: Dvije stvari mi u Serengetiju posebno odgovaraju: prva je odlična ekipa s kojom radim, a druga je work-life balance i fleksibilnost, a to mi što sam stariji sve više znači.

Živojin: Fleksibilnošću u radu, ljudima kojima sam okružen u uredu u Kragujevcu te ljudima s kojima surađujem na projektu.

Ante: Radno mjesto je očekivano virtualnog profila u ovom post corona vremenu. Meni to u potpunosti odgovara jer mi ostavlja vrijeme za aktivnosti u kojima uživam kao što su sviranje glazbe, dodatna edukacija i razvoj te moj pas. Od kada sam stavio klimu u radnu sobnu sada mi nedostaje “još samo jedna gitara”.

Zoran: Najzadovoljniji sam timom u kojem radim, projektom na kojem radimo i plaćom naravno. S tim da bih posebno istaknuo tim i atmosferu koja vlada u timu.

Je li važnije imati dobar tim ili stol za stolni tenis u uredu?

Anton: Ovo pitanje je jako dobro! Što se mene tiče, važnije da firma ima dobar pikado aparat. 😊 A ako uspoređujemo što je važnije: dobar tim ili stol za stolni tenis, tim je definitivno važniji, ali važno je imati i stol za stolni tenis, i naravno pikado. Prije korone smo u firmi imali pikado ligu u kojoj sam sudjelovao. Meni je pikado malo važniji, s obzirom da ga treniram.

Dubravko: Ne volim stolni tenis, biljar mi više odgovara 😊. Šalu na stranu, naravno da je važnije imati dobar tim. Siguran sam da nitko na ovo pitanje ne bi odgovorio da mu je važniji stolni tenis ili bilo koju drugi „perk“. Najbitniji su ljudi s kojima radiš i atmosfera koju zajedno stvorite.

Živojin: Tim naravno. “Džaba” stol za stolni tenis, pikado, bilijar i Sony Playstation u firmi ako nema dobre ekipe s kojom možeš uživati u tim benefitima. Dobar tim je preduvjet za dobro provedeno vrijeme na poslu i samim tim te on vuče da više dolaziš i radiš iz ureda umjesto od kuće.

Ante: Budući da sam dalmatinske krvi, nikakva dodatna fizička aktivnost osim jela i pića mi ne treba, tako da je dobar tim krucijalna stvar. Morate imati povjerenje u svoje ljude i mora postojati međusobni respekt. Treba znati pustiti ljude da rade svojim tempom, a kad treba “stisnuti” bitno ih je znati motivirati i uvijek stati na njihovu stranu, jer iako ste u poziciji Leada bitno je da tim zna da ste “u istoj kaši kao i oni” i da  ste tu za njih.

Zoran: Moje mišljenje je da je jako bitno imati dobar tim. Radio sam u timovima od svega tri developera do tima od 18 developera. I ono što je uvijek bilo važno je atmosfera u timu. Ako ste loše volje ili niste naspavani iz nekog razloga, neće vam stol za biljar ili stolni tenis olakšati dan, ali dobar tim čuda radi. Od toga da vas motiviraju za rad, podržavaju, kuhaju kavu, itd. Tim i zdrava atmosfera prije svega po mom skromnom mišljenju. Kad je atmosfera dobra, onda se lako napravi dogovor i tim ode na košarku ili nogomet poslije radnog vremena.

Imate li ovdje osjećaj da se razvijate osobno i da pridonosite razvoju tvrtke?

Anton: Da, imam osjećaj da se osobno razvijam u Serengetiju i da doprinosim razvoju tvrtke. Serengeti kao prvi poslodavac mi je to omogućio kroz rad na različitim pozicijama, različitim projektima i za različite klijente u raznim državama. Isto tako mislim da pridonosim razvoju tvrtke s obzirom da sam u firmi od kada nas je bilo 15, a danas smo puno veći i ima nas po cijeloj regiji. Isto tako smatram da je svaka osoba u firmi doprinijela razvoju tvrtke kroz svoj rad i razvoj. Sa Serengetijem sam putovao u Austriju, Njemačku i Švicarsku. To su putovanja u trajanju od 1 do 3 mjeseca i onda zaista možete dobro upoznati klijenta, njihovu kompaniju, načine na koji rade i naravno upoznati nove ljude, ne samo iz developmenta nego i drugih odjela. Sve to skupa dosta doprinosi profesionalnom i osobnom razvoju, pa tako i razvoju tvrtke.

Dubravko: Da, apsolutno. Prelaskom u full time management rolu otvorio mi se jedan novi svijet za učenje i napredovanje, a Serengeti mi je omogućio da se educiram i razvijem u tom polju. Moj doprinos razvoju tvrtke vidi se kroz ostvarene rezultate.

Živojin: Konstantan rast i razvoj je nešto što mi je veliki benefit u Serengetiju i to predstavljam svim potencijalnim kandidatima kada im pričam o kompaniji. Mislim da vlastitim razvojem doprinosim i razvoju kompanije i da pomažemo jedno drugom da se dalje razvijamo i rastemo.

Ante: Apsolutno. Smatram da ako ste se razvili profesionalno, sigurno ćete pridonijeti i razvoju tvrtke, bitno je da odgovornosti rastu s osobnim razvojem te da to vaša kompanija prepozna prije nego odlučite otići negdje drugdje. U Serengetiju sam dovoljno dugo i razvijao sam se tijekom godina tako da bih rekao da tvrtka prepoznaje i nagrađuje ljude kojima je stalo do napretka.

Zoran: Da, mislim da sam se puno razvio od kada sam došao u Serengeti i mislim da pridonosim razvoju tvrtke, ali to bi najbolje bilo pitati ljude s kojima radim i moje nadređene😊. Moj osobni moto je da svake godine u svakom pogledu trebam napredovati, a Serengeti mi nudi razne mogućnosti i za edukaciju i za profesionalni razvoj koji bi mi pomogli u ostvarenju ciljeva.

Kompanijska kultura – je li to samo floskula ili je zaista doživljavate?

Anton: Ne bih rekao. S obzirom na to koliko sam dugo u Serengetiju, zaista doživljavam kulturu naše firme. Dodatno, rastao sam uz firmu, a firma je se mijenjala tijekom vremena što je očekivano zbog rasta.  Angažiran sam na izazovnim projektima kroz koje učim nove tehnologije, susrećem se s novim stvarima, upoznajem etiku klijentove firme. Timovi su mi jako dobro složeni tako da uživam raditi sa svojim kolegama.  Naravno da je remote rad utjecao na način komunikacije i oblike druženja, ali jako cijenim fleksibilnost i sigurnost koju Serengeti pruža. I također vidim i osjetim da firma cijeni to što uvijek dajem sve od sebe kada radim.

Dubravko: Kompanijska kultura nikako nije floskula, ona se razvija s razvojem kompanije i svi je doživljavaju. Nisam prošao puno kompanija, ali kultura u ove dvije u kojima sam bio je potpuno različita. Kultura u Serengetiju mi je u startu puno više odgovarala, a kroz ovih 5 godina se nastavila razvijati u dobrom smjeru.

Živojin: Kompanijska kultura je nešto što se trudimo gajiti u Serengetiju. Konkretno mislim da je u Srbiji zaista doživljavamo. Svi zaposleni u firmi imaju isti tretman, bili oni locirani u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Kragujevcu ili na nekoj drugoj lokaciji i mislim da je to vrlo bitno.

Ante: Mislim da nije floskula, ja sam godinama rastao i razvijao se uz Serengeti, ali i uz svoj tim – mi smo kao mala kompanija unutar velike, tzv. intrapreneurs. Volim biti dijelom ove priče, specifično je i originalno, a nastavno na pitanje ranije, zaista postoji niz prilika za osobni rast i razvoj unutar tvrtke – ukoliko to želite i voljni ste raditi na tome.

Zoran: Ne smatram da je to floskula. Niti kod bivšeg poslodavca, niti u ovoj kompaniji. Mislim da je radna atmosfera i ta kultura kompanije izuzetno bitna za „zdravlje“ neke kompanije. Što više poslodavac vodi brigu o tome kako se njegovi zaposlenici osjećaju, osluškujući njihove potrebe i ambicije, to je njihova produktivnost bolja. Zato smatram da je komunikacija unutar nekog kolektiva izuzetno bitna za radnu atmosferu i kulturu kompanije.

I neizbježno pitanje: gdje se vidite za pet godina?

Anton: U ovom trenutku se i dalje vidim na istom radnom mjestu, odnosno vidim se kao developer na novom projektu s izazovnim tehnologijama i jako dobrim timom. Tim je ono što mi je jako važno i što me tako dugo zadržalo u firmi.

Sviđa mi se moj trenutni posao, rješavanje taskova, tako da ne ciljam na neke voditeljske pozicije. Volio bih se još malo razviti u području backenda da mogu svoje znanje zaokružiti kao full stack developer. Dodatno, volio bih učiti i o DevOpsu.

Dubravko: Ovo je malo nezahvalno pitanje. Pet godina je jako dug period u vrijeme kada se ogromne promjene dešavaju u puno kraćem razdoblju. Zadnji primjer je razvoj AI-a koji ima potencijala potpuno promijeniti način na koji IT sektor radi i funkcionira danas. Osobno, vjerujem da ću i dalje biti u managementu, samo mi je teško zamisliti kako će mi dnevni posao izgledati.

Živojin: Uf, teško pitanje. S nekim svojim trenutnim zanimanjima i razvojem vidim se na nekoj menadžerskoj poziciji gdje više nema kodiranja, već više upravljanje ljudima, komunikacija s klijentima i više uključenosti u planiranje i razvoj projekata. Za početak na poziciji Engineering Managera, a kasnije Direktora razvoja. Naravno nadam se da će to biti u Serengetiju, jer vidim da možemo zajedno rasti i razvijati se.

Ante: Na vlastitoj jedrilici 😊. Ambiciozan sam, mogu se vidjeti za 5 godina u managementu Serengetija.

Zoran: Vidim se ovdje, radeći s ovim timom na jednako izazovnom projektu, možda samo u drugoj ulozi.