Tema travanjskog broja Buga posvećena je biciklima s pedalama i pomoćnim elektromotorom. Donosi opsežan pregled tipova i modela, a za savjete o njihovoj kupnji i korištenju obratili smo se nekolicini stručnjaka iz domaće IT industrije, koji su s nama podijelili svoja bogata i zanimljiva iskustva

Predstavite nam se ukratko kao IT-jevac i biciklist.

Moje ime je Marin i posljednjih pet godina radim u IT sektoru, pretežno kao backend developer. Moja ljubav prema biciklima donedavno je, prije nego što sam kupio svog električnog ljubimca, bila samo usputna i definitivno sam bio jedan od onih koji se samo vozi, a kada nešto ne radi, pravac na servis. Otkako sam se “naelektrizirao” na ovoj biciklističkoj fronti, svoj sam odnos prema biciklima razvio u ljubavni (ništa čudno, samo volim da je uvijek dobro nauljen). Volim provoditi vrijeme u prirodi s biciklom, pa sam tako dosta vremena provodio na Maksimiru, Samoborskom gorju i Dotrščini, jureći po nizbrdicama i šumskim puteljcima. Uvijek govorim da mi je moj električni bicikl bio najbolja investicija u životu, jer njime idem apsolutno svugdje, i auto praktični ni ne palim.

Koji model bicikla vozite?

Krajem 2021. godine čekala me selidba u novi stan, gdje mi se udaljenost od ureda promijenila s jednog na devet kilometara, pa sam istraživao opcije. Uvijek sam volio i vozio bicikle, pa mi je tako kupnja električnog bila sasvim logična. U procesu odabira pravog modela za mene imao sam nekoliko želja:

1. Dosad nisam probao električni bicikl pa mi je glavni uvjet bio da ima osjetne razlike u usporedbi s klasičnim biciklom.
2. Ne želim ga često puniti i voditi računa o tome hoće li biti baterije, tako da sam gledao da imam jedno 60-ak kilometara uz jedno punjenje.
3. Želim pedelec, a ne električni skuter (full throttle) – zbog zakonskih standarda za električne bicikle.
4. Posljednje – kada već košta koliko košta, naravno da želim i da lijepo izgleda.

Pod tim parametrima došao sam do modela Cube Reaction Hybrid Performance 625, i nisam požalio niti lipe (tada su još one bile aktualne).

Kako izgleda “suživot” s električnim biciklom?

Iako je eMTB, na njegovu žalost, najviše vremena provodi na asfaltu po gradu, i to na putu na posao, u trgovinu ili u grad, na cugu s prijateljima. Nekada je aktivan više puta dnevno, ali najčešće, nažalost, to bude više na tjednoj bazi. Šteta ga je izvući iz kuće za nekoliko kilometara, pa ga često tako upregnem na koji krug oko Jaruna, da mu uđe malo svježeg zraka u pluća. Puni se jednom u tjedan, dva, tri… ovisno kako i koliko ga vozim. To se sve, na oduševljenje moje žene, odvija u dnevnom boravku ili u dvorištu, kada njih dvoje nisu u dobrim odnosima.

Male servise, poput promjena zračnica, guma i brige oko lanca radim sam, ali svakako ga barem jednom u 4-6 mjeseci vodim na full body wellness u jedan lokalni bike shop.

Izdvojite nam nekoliko dobrih i loših strana svojeg bicikla.

Oduševljava me svaki put iznova kada uključim motor i osjetim kolika je zapravo razlika u lakoći vožnje. Bicikl imam preko godinu dana i niti jednom nisam mijenjao niti vanjske gume niti zračnice. Kvaliteta bicikla je, dakle, kao da sam kupio tenk, a mnogima tako i izgleda. Ispunio mi je sva očekivanja, sve zahtjeve i prohtjeve koje sam imao ulazeći u tu investiciju. Jedina stvar koja mi s vremena na vrijeme ide na živce jest zapravo ograničenje km/h, do kojih motor potpomaže. Moj trenutačni model daje potporu električnog motora do 25 km/h te nakon toga brzina potpuno ovisi o mojem pedaliranju. Mislim da je to svakako sigurnije te kako realno ne treba više od toga, jer bi to bio brzi način (pun intended) da izgubim glavu.

Imate li neku zanimljivu zgodu koju biste mogli podijeliti s našim čitateljima?

Odlučio sam se jednu lijepu, sunčanu nedjelju (kako započinje svaka prava pustolovna priča) zaputiti s Jaruna na Samoborsko gorje biciklom. Nije bilo problema, noć prije pripremio sam sve što mi treba te stavio bicikl puniti preko noći. Sutradan sam lagano krenuo, i odlučio napraviti svojevrsni trening do Samobora, tj. bez potpore motora otpedalirati, pa bih onda tamo upalio i ganjao se uzbrdo. Stigao sam, ručao, popio kavu s prijateljem i krenuo prema gorju. Upalio sam display, kad ono, ništa se nije napunilo – na jednoj crtici sam – što mi je dovoljno možda za petinu puta natrag, s obzirom na to da ima dosta dijelova uzbrdo. Tako sam se morao vratiti, odraditi dvostruki trening, gdje su mi se na pola puta natrag počeli grčiti kvadricepsi, čak toliko da sam morao stajati nekoliko puta i opuštati noge. Jedva sam preživio, te sam u povratku doma shvatio svoju grešku. Naime, stavio sam bicikl puniti u pametnu utičnicu, koju sam, također, pametno, stavio da se gasi u ponoć i pali u 7 ujutro. Kako kažu, nije zlato sve što sja, pa nije ni svaki pametni uređaj “pametan” ako nema nekoga s glavom da ga koristi.

Za kraj, savjet onima koji sada razmišljaju o kupnji električnog bicikla?

Smatram da mi je električni bicikl najbolja investicija koju sam napravio. Ispunio je sva moja očekivanja, znatno mi je promijenio neke dijelove života i otvorio nove stvari za isprobavanje (recimo moj briljantni put u Samobor). Jedina stvar koju bih napravio drugačije je ta da bih kupio full suspension MTB kako bih mogao ići na downhill, ali to je sve pitanje dubine džepa i interesa. Držim se one dobre, stare “koliko para, toliko muzike”, i mislim da je ovo jedna od onih investicija u kojoj svakako ima temelja. Moje preporuke ljudima su da gledaju modele od uglednih proizvođača. Slušajte ljude koji znaju o biciklima (u trgovinama, na YouTubeu, u člancima i sl.), čitajte recenzije i mišljenja ljudi koji su kupili model koji gledate i, ako si to možete priuštiti, uvijek kupite jaču bateriju – bit ćete si poslije zahvalni!