IT-jevci na dva kotača: Mihael Franceković, Endava

Tema travanjskog broja Buga posvećena je biciklima s pedalama i pomoćnim elektromotorom. Donosi opsežan pregled tipova i modela, a za savjete o njihovoj kupnji i korištenju obratili smo se nekolicini stručnjaka iz domaće IT industrije, koji su s nama podijelili svoja bogata i zanimljiva iskustva

Predstavite nam se ukratko kao IT-jevac i biciklist.

Ja sam Mihael, IT-jevac otprilike deset godina, a strastveni biciklist otkad znam za sebe. Osim profesionalne karijere, s fokusom na razvoj mobilnih digitalnih produkata, moja druga velika ljubav definitivno je planinski biciklizam i utrkivanje na domaćim cross-country maratonima – poput XCM-a u organizaciji Adria Bike Series. Najveće pothvate koje bih definitivno izdvojio su odvoženi orijentacijski maraton Mala Kajkavijana (180 km) i rekreativni cestovni ultramaraton – 300 km u jednom danu.

U biciklizmu sam pronašao odličan spoj timskog sporta i individualnog natjecateljskog karaktera. S jedne strane, postoji niz odličnih biciklističkih društava, sa super ljudima iz svih branši, gdje sa svojim timom voziš, treniraš, i uživaš. Dugogodišnji sam član biciklističkog kluba Krpelji iz Samobora. Klub vas uvijek motivira da pomičete svoje granice, gurate dalje i vozite više. Generalno, pomaže vam oko svega vezano za biciklizam.

Upravo sam u biciklističkom klubu upoznao jednog od članova koji mi je približio rad agencije FIVE, sadašnje Endave, gdje sam proveo veći dio svoje profesionalne karijere. S druge strane, sudjelovanje na biciklističkim utrkama veliki mi je izvor motivacije i izazova, jer se tijekom utrke oslanjaš isključivo na svoju fizičku i psihičku spremu te svoj bicikl.

Mihael Franceković, Product Architect, Catalyst – Endava

Dugo sam bio zagriženi protivnik električnih bicikala. Suludim mi se činio prelazak s mojeg karbonskog XC bicikla od 9 kg, na električni bicikl od 25 kg, a da bi stvar bila još gora – top brzina do koje ti bicikl pomaže, ograničena je na 25 km/h – nakon toga sve je na tvojim nogama.

Zbog čega ste onda promijenili mišljenje?

Shvatio sam da su električni bicikli odličan način da se ljudima približi brdski biciklizam. Nisu svi u kondiciji da se mogu uspeti na planinu, kako bi se spuštali single trackovima, ili da su u kondiciji da odvezu neku malo dulju dionicu – što je sasvim OK. I upravo vidim odličan use-case da se ta populacija pomoću e-bicikala uvede u brdski biciklizam.

Koji model bicikla vozite?

Najčešće vozim Husqvarnu Mountain Cross 5. Endava (tadašnji FIVE) 2020. godine uvela je opciju koja svim zaposlenicima u Zagrebu i Osijeku omogućuje korištenje flote električnih bicikala, među kojima se našao i Mountain Cross. Iste godine dobili smo i certifikat “Cycle Friendly Employer”, dokazavši da smo prava bike-friendly tvrtka. Bicikl je full suspension i odličan za trailove. Zabavan je za početnike u e-biciklizmu, a zadovoljit će i nešto zahtjevnije i iskusnije bicikliste.

Kako izgleda “suživot” s električnim biciklom?

Električni bicikl najviše koristim u okolici Zagreba – Sljeme, Dotrščina, Maksimir i Samoborsko gorje. O “suživotu” s električnim biciklom, rekao bih kako je zanimljivije kada vam je on “suputnik” na putovanju. Djevojka i ja volimo aktivna putovanja i unajmljivanje električnog bicikla odličan je način za istraživanje. Električni bicikli su nam tako omogućili da se popnemo na Vidovu goru i istražujemo Brač, da pokorimo Biokovo i bolje upoznamo Rab. Definitivno najbolja i najljepša ruta koju smo uspjeli prevaliti zahvaljujući električnom biciklu je sjever Mallorce i put do svjetionika na Capu de Formentor.

Izdvojite nam nekoliko dobrih i loših strana svojeg bicikla.

Svaki put oduševi me sreća koju uočim kada ljudi otkriju brdski biciklizam zahvaljujući električnim biciklima. Istodobno sam razočaran njihovom cijenom, koja je i dalje relativno visoka, pogotovo u očima ljudi koji se još nisu bacili u biciklističke vode. Nadam se da će se cijene vremenom spustiti, te kako će to utjecati na broj ljudi koji će se odlučiti baviti ozbiljnijim brdskim e-biciklizmom.

Jedina loša strana, prema mojem mišljenju, takozvani je range anxiety, zbog kojeg ljudi koji su novi u tome previše brinu oko baterije i toga hoće li imati dovoljno da bi mogli odvoziti rutu. Naravno, vremenom se ljudi naviknu na bicikl i više uživaju kada imaju bolji osjećaj za stvarni domet.

Imate li neku zanimljivu zgodu koju biste mogli podijeliti s našim čitateljima?

Jedna anegdota s mojih početaka. Kada sam tek ulazio u e-biking bilo mi je teško osvijestiti činjenicu da mi bicikl tim više pomaže koliko ja više vrtim pedale – da, zvuči intuitivno. No, dok se penjete po uzbrdici i osjećate određeni otpor na pedalama, također je intuitivno da će vam, ako počnete jače okretati, biti napornije – što kod električnog bicikla nije slučaj – otpor će ostati otprilike isti, a bicikl će vas gurati brže. Morao sam malo reprogramirati mozak kako bih mogao izvući maksimum iz e-bicikla.

Što biste preporučili nekome tko sada razmišlja o kupnji električnog bicikla?

Moja preporuka je definitivno uzeti full suspension električni bicikl, u slučaju da želite voziti bicikl po šumama i gorama. Ako već posjedujete nosač za bicikl, provjerite nosivost samog nosača. Na tržištu postoje električni bicikli s baterijom koja se može ukloniti, i time su lakši za prijevoz – istražite i tu opciju ako imate krovni nosač za bicikl.