Petra, Tonči i Juraj studirali su i radili u inozemstvu, a sada svoja znanja primjenjuju u razvoju inteligentnih robota u Hrvatskoj. Ovo su njihove priče
Gideon Brothers je osječko-zagrebačka tvrtka za robotiku i softverska rješenja temeljena na umjetnoj inteligenciji, koja razvija napredne mobilne robote i sveobuhvatna softverska rješenja za fleksibilnu automatizaciju operacija u industrijskim okruženjima kao što su skladišta, distributivni centri i proizvodni pogoni.
Tvrtka je sredinom 2021. godine zaključila dokapitalizaciju serije A vrijednu 32 milijuna dolara. Trenutačno broji više od 100 zaposlenih, uključujući i 12 doktora znanosti. Među zaposlenima imaju i domaće stručnjake koji su otišli iz Hrvatske na studij, ostali tamo nakratko raditi, a potom se vratili u Hrvatsku kako bi se zaposlili u Gideon Brothersu. Popričali smo s troje od njih – Petrom Maždin, Tončijem Novkovićem i Jurajem Radićem, kako bismo doznali njihove specifične i zanimljive priče.
Kako to da ste se odlučili za doktorat (i rad) u inozemstvu nakon završenog studija u Hrvatskoj?
Petra: Htjela sam isprobati život vani jer se samo kroz putovanja ne može steći dojam kako život negdje drugdje funkcionira. Treba barem nekoliko mjeseci negdje provesti i asimilirati se u okolinu. Ja sam krenula s Belgijom za vrijeme studija, nastavila s Francuskom i Švicarskom tijekom rada u CERN-u, te Austrijom na doktoratu. Znam koliko je život u inozemstvu na mene utjecao i nadogradio me kao osobu i uvijek bih napravila isto.
Juraj: Odlučio sam se za doktorat u inozemstvu jer sam želio raditi istraživanje na što boljem sveučilištu. Budući da je u Hrvatskoj općeprihvaćen stav da u razvijenim zemljama stvari bolje funkcioniraju, ne samo u znanosti, nego i općenito, imao sam želju osjetiti život u jednoj takvoj zemlji izbliza, a doktorat je za to svakako bio dobra prilika.
Inače, razmišljao sam i o doktoratu u Hrvatskoj, no profesor s kojim sam želio raditi nije u tom trenutku imao slobodnu poziciju za doktorskog studenta tako da sam se odlučio za University of Maryland, College Park u SAD-u na koji sam bio primljen. Važno je naglasiti da je u prirodnim i tehničkim znanostima studentima koji su primljeni na doktorski studij osigurano financiranje (trošak doktorata te mjesečna plaća) tako da ne postoji financijska prepreka za doktorat u inozemstvu.
Tonči: Nakon završenog preddiplomskog studija strojarstva u Splitu, primarna želja mi je bila specijalizirati se u području visoke tehnologije, konkretno robotike, koja me privukla zbog svoje interdisciplinarnosti i potencijala za napredak i inovacije. Kako studij u Splitu nije nudio takvu mogućnost, odlučio sam potražiti sveučilište u inozemstvu za nastavak studija.
Kako ste se odlučili baš za te fakultete?
Juraj: Za University of Maryland sam se odlučio jer imaju vrlo dobre grupe u područjima fizike koja su me tada najviše zanimala: ultrahladni atomi te teorijska fizika čvrstog stanja. Budući da sam se nakon doktorata iz fizike zaposlio u industriji i preusmjerio na strojno učenje i programiranje, većina konkretnih znanja stečenih na doktoratu mi nažalost nije od direktne koristi. Međutim, na doktoratu sam naučio kako pristupiti teškim problemima što je svakako vrlo korisno.
Petra: Odabrala sam KU Leuven zbog visokog ranga među tehničkim sveučilištima, što se i pokazalo u količini stečenog znanja. Iako Sveučilište u Klagenfurtu ne konkurira rangom Leuvenu, dosta su jaki u robotici i višerobotskim sustavima. Primjerice, imaju najveći drone hall u Europi, u kojem sam radila na swarmu od 40 dronova. Prednost Klagenfurta je bila i blizina Hrvatskoj. Leuven mi je više pomogao kod posla u CERN-u jer sam tamo bila software inženjer, dok je doktorat u Klagenfurtu usko povezan s mojim fokusom u Gideonu – koordinacijom u heterogenom swarmu koji čine roboti i ljudi u skladištu.
Tonči: Znao sam da želim ostati u Europi, tako da sam na temelju rang liste najboljih sveučilišta u kontinentalnom dijelu Europe odabrao tri koja su imala zanimljive programe, prijavio se, te na kraju upisao ono koje je bilo prvo na listi, ETH. Prikupljene vještine i znanja teš ko ili gotovo nemoguće da bih prikupio bez fakulteta, ne samo zbog predavanja, nego i zbog izloženosti fantastičnim ljudima i vrhunskoj infrastrukturi, koji su značajno utjecali na moj razvoj. Većinu naučenog primjenjujem i u današnjem radu.
Nakon ovih iskustava svi se vraćate u Hrvatsku i započinjete svoju priču s Gideon Brothersom, kako to da ste se odlučili vratiti?
Tonči: Osobno mi nikad nije bio plan ostati trajno u inozemstvu. Inicijalno smo supruga i ja planirali ostati malo dulje nego što smo na kraju ostali, no nakon rođenja djeteta odlučili smo da je dobro vrijeme za povratak, primarno vođeni obiteljskim razlozima. Da nisam u Gideonu, vjerojatno bih bio u nekoj drugoj tech startup kompaniji u Švicarskoj ili Hrvatskoj, možda čak i na fakultetu, tko zna.
Petra: Meni je bilo u planu kad-tad se vratiti doma, samo je bilo pitanje vremena i mogućnosti pronalaska kompanije u kojoj bi moje iskustvo bilo od pomoći. Nema puno robotičkih tvrtki na svijetu, a i ako ih ima, većinom se bave kinematikom i dinamikom jednog robota, a ne koordinacijom više njih – tako da sam baš sretna jer je Gideon takva tvrtka, i to koja se nalazi u Hrvatskoj. Da nije Gideona, vjerojatno bih radila remote posao u robotici, što zbog pandemije i nije teško naći kao prije.
Juraj: Od početka sam imao osjećaj da se jednog dana želim vratiti i nakon osam godina provedenih u SAD-u, odlučio sam da je vrijeme za povratak. Iako u tom trenutku nisam bio u potpunosti siguran da ću u Hrvatskoj na profesionalnom planu biti zadovoljan, odlučio sam pokušati i za sada nisam požalio.
Možete li izdvojiti neke razlike u studiranju i radu u Hrvatskoj i stranim zemljama koje ste osobno iskusili?
Juraj: Po povratku u Hrvatsku, gdje sam odmah počeo raditi u Gideon Brothersu, na profesionalnim planu uopće nisam imao osjećaj da sam se preselio. Radno okruženje i sam rad izgledaju vrlo slično kao i na prethodnom poslu u SAD-u.
Tonči: Što se tiče studiranja, rekao bih da je na razini diplomskog studija razlika značajna, prvenstveno zato što što sami kreirate svoj kurikulum, uz blagoslov mentora. Ispiti su fokusirani na razumijevanju. Sa sobom često možete donijeti knjigu ili papire na kojima možete napisati što želite. Što se tiče rada, teško mi je usporediti jer postoje velike razlike u radu startupa i velikih kompanija. Često su velike kompanije značajno opuštenije zbog već uhodanih procedura, ali zato i tromije za bilo kakve promjene, dok je u startupu ipak nešto dinamičnije, ali i rokovi su zato dosta kraći.
Petra: Tijekom rada u CERN-u, koristila sam tehnologije koje se vjerojatno nigdje drugdje na svijetu ne koriste. Osim toga, neopisivo je bilo surađivati s ljudima iz doslovno svih krajeva svijeta. Naravno, ne moram ni spominjati puno više resursa dostupnih nego što je situacija kod hrvatskih kompanija, kao ni činjenicu da se na fakultetima nikad nije dovodila u pitanje nabava potrebne opreme – novac se uvijek dosta lagano nalazio. Iskustva s hrvatskim profesorima su mi ipak draža jer su topliji od profesora u Belgiji i Austriji.
Kojim dijelom proizvodnje robota se sada bavite u Gideon Brothersu?
Petra: Radim u SWARM timu, odnosno timu kojem je u fokusu koordinacija više Gideon robota i ljudi u skladištu. Prije nego što je naš “proizvod” spreman za određenog klijenta, potrebno je prvo procijeniti koliko je swarm rješenje pogodno za takvo skladište, simulirati cijeli sustav da možemo doći do određenog zaključka i testirati algoritme, te ih na kraju upogoniti na pravim robotima u simbiozi s ljudima. Trenutačno najviše doprinosim početnoj analizi, simulaciji i razvijanju/istraživanju optimizacijskih algoritama.
Juraj: Bavim se metodama dubokog učenja u kontekstu računalnog vida. Konkretno, ulazni podatak je slika iz kamera koje se nalaze na robotu, a cilj je detektirati objekte koji se nalaze na slici, procijeniti njihovu udaljenost od kamere, te za neke od tih objekata procijeniti točnu poziciju i orijentaciju u 3D prostoru. Glavna metoda koja se ovdje koristi su duboke neuralne mreže koje su posljednjih godina jako uznapredovale te omogućile robotima da pomoću kamera percipiraju svijet oko sebe.
Tonči: Trenutno radim u SLAM (simultana lokalizacija i mapiranje) timu čiji je zadatak omogućiti robotu da razumije gdje se u 3D prostoru nalazi i da na temelju prikupljenih informacija iz prostora izgradi svoju sliku okoline. Osobno sam većinu vremena radio na gustoj rekonstrukciji prostora. Ta metoda omogućava robotu da na temelju podataka koje prikupi napravi digitalni model prostora u kojem djeluje i zatim ga prikazati korisniku u korisničkom sučelju. U zadnje vrijeme, više se bavim temom vizualno-inercijalne odometrije (VIO), tj. algoritmima koji omogućuju robotu da odredi svoju trenutnu pozu na temelju slika i mjerenja inercijskog senzora.
Što biste izdvojili kao specifičnosti područja kojim se bavite?
Petra: Smatram da je najveći izazov optimizacija ovakvog kompleksnog sustava. Puno je varijabli koje želimo optimizirati, ali je isto tako puno njih međusobno zavisno i veliki je izazov sve to uzeti u obzir i naći kompromis.
Tonči: Kako je SLAM područje trenutno istraživački vrlo aktivno, moramo biti u toku s onim što se razvija i prepoznati što bi od tih novih rješenja moglo biti korisno za nas. Jedan od glavnih problema metoda koje su trenutni state-of-the-art u akademiji, je taj što su ta rješenja većinom rađena za specifične uvjete i nerijetko samo testirana na javno dostupnim podacima, što znači da često nisu dovoljno robusna za naša korisnička okruženja. Zbog toga je potrebno razumjeti što novo ta rješenja nude, te je li moguće te iste koncepte primijeniti za poboljšanje naših algoritama.
Juraj: Ono što je specifično za modele bazirane na dubokim neuralnim mrežama jest potreba za velikim količinama kvalitetno označenih podataka tako da podacima posvećujemo znatan dio vremena. Također, ovo područje se trenutačno izrazito brzo razvija (ponekad ima i više od stotinu novih znanstvenih članaka dnevno na temu računalnog vida) tako da stalno treba pratiti što je novo, i pažljivo procijeniti koje od tih novih metoda vrijedi isprobati i u njih uložiti vrijeme i resurse.
Što biste savjetovali stručnjacima u području robotike koji rade u inozemstvu, a razmišljaju o povratku u Hrvatsku?
Petra: Čak i ako niste homesick i karijera vam je na prvom mjestu, smatram da Gideon ima puno predispozicija za nastavak izazovne i uspješne karijere u robotici. A činjenica da to podrazumijeva i povratak u Hrvatsku je samo šlag na torti.
Tonči: Teško mogu dati neki generalni savjet jer znam da takva odluka nije laka i da ovisi o puno stvari. Ali, iz osobnog iskustva mogu reći da mi je jako drago što sam se vratio. U Gideonu radim na temama koje su mi zanimljive i imam priliku razvijati se i dalje u smjeru u kojem želim. Svakako, mislim da je svakim povratkom tehnološka zajednica u hrvatskoj bogatija, te tako ima i značajniji pozitivni utjecaj na razvoj društva.
Juraj: Svakako bih im poručio da se vrate i pridruže Gideon Brothersu! Problemi kojima će se baviti bit će zanimljivi i izazovni, a nama će njihovo iskustvo puno pomoći.
