Novi video intervju iz .debug TV studija donosi najavu ovogodišnjeg nastupa domaće IT tvrtke Serengeti na .debugu, gošća je bila voditeljica ljudskih resursa Lorena Mišković Pavić. Govorila je o partnerstvu s našom konferencijom, koja će se održati 12. i 13. lipnja na kampusu Algebra Bernays te u Laubi, a oni će se tamo predstaviti predavanjima te izlagačkim štandom u “šatorskom naselju”.

Također je spomenula novu lokaciju ureda Serengetija, promjene u vodstvu odjela razvoja te kontinuirani fokus na zapošljavanje stručnjaka, posebice za .NET, Angular i poslovnu analitiku. Više doznajte u videu.

Objava VIDEO: Najavljujemo novi nastup Serengetija na .debugu pojavila se prvi puta na .debug.

U današnjem konkurentnom i tehnološki potkovanom svijetu, developeri sve češće imaju prilike, ali i više mogućnosti, okušati se u raznim poslovnim ulogama. Dok se jedan dio njih uopće ne želi okušati u poslovima koji nisu usko programerski, drugi dio će vrlo rado iskoračiti prema poslovima koji zahtijevaju znanja i vještine koje nisu strogo developerske. Iako nije pravilo, praksa je pokazala da na početku karijere većina ostaje fokusirana na usko programerske zadatke, dok su seniori ti koji češće preuzimaju pozicije koje nadilaze strogo tehničke aspekte programiranja.

Iako se developerima redovito prišiva etiketa da su introvertni i nekomunikativni, u posljednje vrijeme sve češće svjedočimo da to i nije baš tako. Kako je IT industrija napredovala, tako je rasla i potreba za drugim, manje programerskim, a više organizacijskim poslovima. Odnosno, developerima se sve češće nudi prilika da napreduju na druge pozicije. Jedna od takvih pozicija je i Lead developer čija je glavna uloga da integrira tehničko znanje u poslovne odluke. Drugim riječima, nije dovoljno da je stručan samo u tehničkom dijelu, nego su potrebna i poslovna znanja i razne socijalne vještine. Osim poznavanja arhitekture sustava i poslovne logike na kojoj sustav počiva, potrebno je poznavanje poslovnih procesa koji su specifični za svaku industriju kao i za svaku firme nevezano u kojoj industriji posluje.

Kako Lead developer preuzima odgovornost za svoj tim, njegovi zadaci obuhvaćaju i procjenjivanje situacije u timu, organiziranje posla kroz delegiranje zadataka, rješavanje raznih kompleksnih problema koji često podrazumijevaju komunikaciju s kolegama iz drugih timova, odjela ili kompanija. Razumijevanje šireg poslovnog konteksta neophodno je za kvalitetnu suradnju s kolegama koji imaju isključivo poslovna znanja, kao i za davanje konkretnih tehničkih prijedloga za rješavanje poslovnih problema odnosno zahtjeva.
Serengeti developeri tako nerijetko imaju priliku preći na poziciju Lead developera za cijeli tim klijenta. Samo od početka 2024. godine takvu priliku su dobila 4 developera koji danas uspješno obnašaju tehničko-voditeljske uloge, žonglirajući komunikacijskim pristupom između klijenta i razvojnog tima. Oni su kroz svoj rad stekli vještine koje im omogućuju da učinkovito balansiraju tehničke i menadžerske aspekte svojih uloga.

Sigurno da se s penjanjem po hijerarhijskoj ljestvici mijenja i tip zadataka i opseg odgovornosti. Dok junior developer za svoje poslove odgovara zajedno sa svojim mentorom, koji opsegom jesu manji ali su važan dio većeg sustava, senior najčešće samostalno odgovara za svoje zadatke koji su mu dodijeljeni na osnovu iskustva. Lead developer je pak odgovoran za svakog pojedinca koji mu je dodijeljen, bilo da vodi cijeli projekt ili tim unutra većeg projekta. Jednako kako raste i kompleksnost poslova, Lead developer ujedno treba biti i mentor odnosno treba znati prenijeti znanje i dati kvalitetne inpute za obavljanje posla. Često ga se gleda kao uzor, i to u širem kontekstu, ne samo strogo prema tehničkom znanju. Zato su oni ti koji nerijetko zastupaju tvrtku kroz predavanja na konferencijama i meetupovima.

Developer koji pređe na poziciju Lead developera, osim nadogradnje tehničkog znanja, educira se i u područjima koji više pripadaju domeni osobnog razvoja. To su područja poslovne komunikacije, emocionalne inteligencije, javnog nastupa, davanja feedbacka kao i brojna druga područja koja podrazumijevanju interakciju s kolegama. Lead developer ima zadaću usmjeravati tim u pronalaženju efikasnih tehničkih rješenja te služi kao komunikacijski most između klijenta i tima. Dok developeri imaju prostora biti kreativni u iznalaženju tehničkih rješenja, Lead developer treba biti kreativan i u organizaciji rada tima i vođenju projekta. Serengeti je jedinstven i po svom programu Shadow Developer koji omogućava junior developerima da rade u sjeni iskusnih Lead developera, učeći iz prve ruke o tehničkim i menadžerskim izazovima s kojima se susreću. Na taj način, junior developeri stječu bogato iskustvo koje će im pomoći da se lakše odvaže preći na odgovornije pozicije. Razlika također postoji i u kontekstu utjecaja poslovnih odluka. Odluke koje donosi programer vezane su uz tehničke detalje softvera, a odluke Lead developera uz širi poslovni kontekst pa se njegove odluke odražavaju na cijeli sustav, a često i na cjelokupan odnos s klijentom.

Sve opisano upućuje kako je prilikom unaprijeđena potreban novi set znanja i vještina. Za Serengeti je zanimljiva i praksa izgradnje menadžmenta.  Kako posluju od 2007. godine, i rasli su isključivo organski, imaju ustaljenje prakse kako biraju ljude za menadžerske pozicije iz internih redova programera. Praksa se temelji na tome da se izabrane pojedince, paralelno uz programske poslove, uvodi u poslove nove pozicije. Cilj ovog dijela procesa je developerima omogućiti da dobiju što bolji uvid u to kako u praksi izgleda nova pozicija, ali što je još važnije, daje im se prilika da sami procjene jesu li za to. Naglasak je na tome da se nikoga ne nagovara da preuzme novu poziciju, nego da osoba sama uvidi vidi li se na toj poziciji. Oni koji se ne vide na pozicijama koje zahtijevaju menadžerske vještine, prethodna pozicija i dalje čeka jer ne žele izgubiti kvalitetan kadar. Kada se ovaj prelazak na novu poziciju provede kvalitetno, rezultat su menadžeri koji imaju dobra tehnička znanja, poznaju poslovanje, prirodu posla, klijente, projekte i stanje unutar tvrtke. Na kraju dana oni su motivirani, respektirani od strane kolega i lojalni su. Tako u Serengetiju nalazimo članove menadžmenta koji su rasli iznutra, kao i brojne Lead developere koji su u Serengetiju duže od 5 godina. Uz postupni prelazak na druge pozicije osigurava se sustav prepoznavanja i poticanja talenata unutar tvrtke osiguravajući kontinuitet kvalitetnog kadra unutar tvrtke, potičući lojalnost i angažman zaposlenika.

Serengeti je već tradicionalni partner debug konferencije te ste pozvani na njihova predavanja kao i štand na kojem možete saznati sve što vas zanima.

Kupi ulaznicu

Objava Kodom po hijerarhijskoj ljestvici pojavila se prvi puta na .debug.

.debug: Započet ćemo s nastupom na .debugu. Kakvo Vam je iskustvo bilo predavati developerima o svojim projektima?

Dalibor Pleskalt: Predavati na debugu je bilo jedinstveno i odlično iskustvo! Iako sam se ranije okušao u ulozi predavača u Serengetijevim webinarima i meetupovima, do predavanja na debugu 2023. nisam imao priliku uživo dijeliti svoja znanja s tolikim brojem kolega. Imao sam nešto treme prije nego sam počeo s predavanjem, ali ponajviše zbog toga što je dvorana bila prepuna. Bio sam ugodno iznenađen kada sam vidio koliko kolega developera želi čuti što imam za reći. Vjerujem da je sama tema mog predavanja, gdje sam prolazio konkretna rješenja problema s kojima se većina suočava tijekom rada, ono što ih je zainteresiralo da u moru predavanja dođu poslušati baš moje predavanje. Najvećim uspjehom smatram to što je nakon predavanja bilo dosta pitanja. Odnosno to smatram dodatnom potvrdom da sam izabrao dobru temu koja je zanimljiva. Vjerujem da su se mnogi i prepoznali u nekim situacijama o kojima sam govorio. Da zaključim, vrlo pozitivno i korisno iskustvo koje bih rado ponovio.

U Serengetiju ste već 4 godine, a većinom ste angažirani na projektima za istog klijenta. Kako je do toga došlo?

Da, već je prošlo 4 godine kako sam u Serengetiju od čega sam većinu vremena na angažmanima za istog, inozemnog klijenta. Rekao bih da ključni faktor, koji je doveo do ove uspješne dugotrajne suradnje, uspostavljanje čvrste komunikacije na svim razinama. Bilo da je riječ o odnosu s klijentom, kolegama iz firme ili cijelim timom koji je projektu, shvatio sam da je osnova uspjeha kvalitetna komunikacija. Svaki početak je težak, možda stvari nisu onako posložene kako mi očekujemo ili smo navikli, možda se očekuje poznavanje nekih dodatnih tehnologija i procesa s kojima do tada nismo radili, ali ključno je da se trebamo moći prilagoditi nekim stvarima. Iskustvo mi je potvrdilo da su pozitivan mindset, kvalitetna komunikacija i spremnost na učenje gotovo uvijek dobitna kombinacija koju prepoznaju i cijene i klijent i poslodavac. Iako su izazovi dio svakodnevice, rad u Serengetiju donosi nevjerojatne prilike za osobni i profesionalni rast. Svi ti faktori su me potaknuli da nastavim svoj put s punim entuzijazmom, otvoren za sve što budućnost nosi.

Kakva je priroda aktualnog projekta na kojem s njima surađujete? Koje tehnologije koristite?

Trenutno sam na projektu modernizacije izuzetno velikog i složenog softvera koji je podijeljen u više manjih modula. Većina funkcionalnih modula je već završena, a sada je fokus na modernizaciji i promjeni arhitekture jezgre sustava koja povezuje sve te module u jednu funkcionalnu cjelinu. Spomenuti proces modernizacije zahtijeva korištenje najnovijih tehnologija kako bi se osigurala skalabilnost, performanse i sigurnost sustava. Stoga, u ovom projektu koristimo Angular 16 za izradu korisničkog sučelja, .NET 8 za backend logiku i GraphQL kao način komunikacije između klijenta i servera. Za upravljanje podacima koristimo MSSQL bazu podataka. Uz korištenje najnovijih tehnologija, cilj je unaprijediti performanse i funkcionalnosti sustava kako bi klijent dobio moderno, skalabilno rješenje koje će biti spremno za buduće izazove.

Kako se osjećate kada Vam klijent daje odriješene ruke u poslu? Kako to utječe na osobnu produktivnost i kreativnost?

Imati odriješene ruke znak je da vam netko doista vjeruje, da nema mikromenadžmeta, nego se gleda cjelokupna slika. To donosi mješavinu osjećaja zadovoljstva, uzbuđenja i odgovornosti zato što netko vjeruje u vaše sposobnosti, odnosno oslanja se na vas.

Takvo okruženje je vrlo motivirajuće i inspirativno, pozitivno utječe na moju kreativnost i produktivnost zato što mogu slobodno istraživati nove ideje i pristupe bez osjećaja stalnog ograničenja ili nadzora. Istina je da odriješene ruke nose sa sobom i veću odgovornost, ali to je izazov koji sam rado prihvatio.

Super je osjećaj kada su vaše ideje prihvaćene, s vremenom ideje dolaze spontano pa proaktivno počinjete tražiti način kako unaprijediti posao. Bez obzira što možda neke ideje unose neke veće promjene i zahtijevaju dosta truda i vremena da bi se implementirale, u poslu je važno kontinuirano radi na poboljšanjima u svakom segmentu. S vremenom ideje počinju dolaziti spontano, sve do toga da vas na kraju pitanju za mišljenje/savjet vezano za nešto što nije usko vaše područje. Složit ćemo se da to znači da ljudi s kojima radite imaju povjerenja u vas i vaš rad i da ga cijene. Sve to dodatno ojačava osjećaj povjerenja i važnosti u timu.

Priča se da ste sportski tip. Koje sportove volite i kako to utječe na Vašu produktivnost i ravnotežu između posla i slobodnog vremena?

Što se sportova tiče, tu sam teški adrenalinski ovisnik. Alpinizam, sportsko penjanje, slobodno skijanje, motociklizam – svi sportovi u kojima je ne nedostaje rizika i brzine. Ta iskustva su me naučila kako se nositi s rizikom i brzinom, ali i kako pronaći unutarnju ravnotežu i kontrolu u ekstremnim situacijama. U posljednje vrijeme, unatoč work-life balansu, zbog obiteljskih obaveza nemam više toliko slobodnog vremena za ekstremne sportove, kao ni podršku obitelji da se bavim rizičnim sportovima, pronašao sam se u trčanju i na taj način održavam formu. Međutim, moj adrenalinski duh ne miruje ni tu jer se radi o terenskom trčanju. To mi je također i odličan ispušni ventil i način da „očistim“ glavu, što na kraju rezultira boljim fokusom i boljom perspektivom.

Aktivni ste i u HGSS-u. Je li Vam to iskustvo oblikovalo pristup radu i timskoj suradnji?

HGSS svoj način djelovanja temelji na timu i međusobnom povjerenju, jer u nekim situacijama vaš život može doslovno ovisiti o nekom članu vašeg tima. Također, često nečiji tuđi život ovisi o vama i onome što vi radite. To definitivno utječe na pristup radu i komunikaciji s onima s kojima surađujete. Osobno, to je dosta utjecalo na moj pristup radu općenito, kao i na mene kao člana tima.  Tajna uspješnog djelovanja leži u čvrstom timskom duhu, međusobnom povjerenju i brzoj i učinkovitoj komunikaciji. I u poslu često nalazimo na slične situacije. HGSS me naučio važnost jasne, precizne i brze komunikacije kako bi se osigurao uspjeh. Te vrijednosti nosim sa sobom u svim aspektima svog života i to mi pomaže da budem bolji suradnik, vođa i član tima.

Biste li nešto poručili/savjetovali kolegama developerima?

Da, napomenuo bih da ne zaborave njegovati pozitivan pristup i otvorenost u svom radu. Često se suočavamo s izazovima i kompleksnim problemima, ali pristup s optimizmom i spremnošću za suradnju može značajno olakšati proces rješavanja problema, čuvajući pri tome i naše živce i odnose s kolegama. Nije sramota reći da nešto ne znamo i tražiti pomoć. Učenje i rast su kontinuirani procesi, a traženje pomoći od drugih samo pokazuje našu spremnost za osobni i profesionalni razvoj. Dobro poznavanje osnovnih koncepata razvoja softvera omogućuje relativno brzo usvajanje novih tehnologija, ali uvijek nastojte imati nešto u čemu ste the best that you can be. Svaki uspjeh, bez obzira na veličinu, doprinosi našem osobnom i profesionalnom rastu.

Predavanje Dalibora Pleskalta (R)evolucija programskih paradigmi na programu .debuga je u petak, 7. lipnja u 12:45 sati u dvorani #masterclass.

Kupi ulaznicu

Objava Dalibor Pleskalt, Serengeti: HGSS-ovac i developer vraća se na .debug pojavila se prvi puta na .debug.

Nastavljamo s pripremama za .debug, koji će ove godine biti sadržajno najbogatiji dosad s preko 120 predavača i 100 predavanja. Serijom video razgovora s predstavnicima partnerskih kompanija najavljujemo taj cijeli spektakl, a danas je na redu Serengeti, jedan od dugogodišnjih partnera, koji je predstavila njihova direktorica marketinga Ana Milas.

Govorila je o prošloj poslovnoj godini, izazovnoj i uzbudljivoj te kako je njihova tvrtka navigirala kroz “krizu” u IT sektoru. U videu ćete čuti i na kakvim projektima Serengeti radi, kakve stručnjake trenutačno zapošljavaju i kako se odnose prema zaposlenicima, a i općenito o atmosferi u kompaniji kakvu njeguju. Naravno, u intervjuu možete čuti i neke naznake onoga što Serengeti priprema ove godine za našu konferenciju.

Ulaznice za .debug još uvijek su dostupne.

Kupi ulaznicu

Objava VIDEO: Predstavljamo dugogodišnjeg partnera .debuga, Serengeti pojavila se prvi puta na .debug.

Počnimo s vašim iskustvom u Serengetiju. Možete li nam reći kako ste završili tamo i što vas je motiviralo da se prijavite za posao koji se razlikuje od vaše prethodne karijere?

U Serengeti sam došao u travnju 2018. godine kada je ideja bila da budem Tech Lead za jednu specifičnu tehnologiju, odnosno platformu u kojoj sam imao bogato iskustvo. Zadatak je bio da oformim tim koji će samostalno izvoditi projekte vezane za tu platformu. Međutim, kako je firma rasla, s vremenom su se prioriteti izmijenili te sam radio na inozemnim i domaćim projektima za klijente u različitim industrijama. Započeo sam kao Senior developer, a kasnije sam napredovao na poziciju Team Lead. Nedugo nakon toga sam unaprijeđen na poziciju Site Lead za development centar u Varaždinu. Moja karijera u Serengetiju se nastavlja razvijati te sam u rujnu 2021. godine promoviran na poziciju Direktora internog razvoja. U to vrijeme je Serengeti plasirao i svoj prvi produkt te sam dobio čast voditi razvoj i proboj na tržište naše platforme odnosno produkta za brzi razvoj aplikacija, FIYU.

Budući da imate više od 20 godina iskustva u developmentu, možete li s nama podijeliti neke izazove koje ste iskusili u ranim danima, kada niste imali pristup RAD alatima ili online repozitorijima kôda?

Ne mogu se složiti s konstatacijom da prije 20 godina, odnosno u početcima moje karijere, nisu postojali RAD alati i online repozitoriji koda. Ideje vezane uz ubrzani razvoj aplikacija sežu još od početka 80-tih godina prošlog stoljeća kao metodologija, a zatim su na tržište počeli izlaziti i prvi RAD alati.

Dakle, priča postoji već dugo, međutim meni ti alati nisu bili toliko interesantni zato što sam tada, kao mladi developer, želio naučiti kodirati i raditi na projektima koji imaju za cilj rješenje potpuno prilagođeno korisnicima i koje je skalabilno. Takva rješenja se najčešće kodiraju, odnosno razviju, bez pomoći RAD alata. Kao i većina mladih developera, u tom periodu low-code i no-code alati mi nisu bili u fokusu. Što se repozitorija koda tiče, oni su također bili dosta zastupljeni kao alati za dijeljenje koda i kolaboraciju u timovima. Bilo je više takvih alata, a koliko se sjećam najzastupljeniji je bio SVN. U to vrijeme je Git bio u povojima, a danas je Git sa svojim inačicama najzastupljeniji i teško je danas zamisliti neki projekt razvoja software-a bez Git-a.

Međutim, gledajući iz današnje perspektive zaključujem da bi u to vrijeme korištenje full code platforme, kao što je FIYU, uvelike ubrzalo razvoj i olakšalo cijeli proces razvoja. Osim toga, i dalje bi imali potpunu kontrolu nad razvojnim procesom što bi nam pomoglo u rješavanju specifičnih problema korisnika. Ono što je također super, je da danas za većinu alata postoje free trial verzije, pa tako i za FIYU.

FIYU je opisan kao “full-code platforma”. Što točno to znači i kako korisnici mogu imati koristi od takvog pristupa razvoju softvera, nasuprot “low-code” alata?

Točno, samo iz izraza „full-code“ može se zaključiti da se radi o softverskom alatu koji omogućuje da se izvorni kod brzo pretoči u funkcionalnu aplikaciju. FIYU je koncipiran kao platforma koja razvojnom timu pruža sve što je potrebno vezano za infrastrukturu. Drugim riječima, to znači da developeri ne moraju razmišljati o tome kako postaviti kompletnu infrastrukturu, od repozitorija, preko CI/CD procedura i serverskih resursa, jer je to već postavljeno. Tu FIYU ima veliku prednost nad ostalim projektima koji se rade „od nule“ i zahtijevaju postavljanje kompletne infrastrukture od početka. Na taj način, grubo rečeno, projekt može uštedjeti od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci vremena i to na samom početku razvoja.

U kontekstu full-code platforme, za FIYU korisnike to znači da do krajnjeg softverskog rješenja razvojni timovi dolaze na način na koji su naviknuli i koji im najbolje odgovara, a to je kodiranjem. Isto tako to znači da je FIYU namijenjen developerima odnosno da je potrebno znati kodirati. Kroz full-code paradigmu, developeri tako imaju apsolutnu i potpunu kontrolu nad svim aspektima razvoja što za posljedicu ima prilagodljivo rješenje prema potrebama klijenta. Riječ je o skalabilnom rješenju koje zadovoljava i najkompleksnije projekte. Naposljetku imate optimizirano i „clean code“ rješenje koje počiva na najboljim praksama i metodologijama razvoja.

To je bila i tema Vašeg predavanja na .debugu ove godine, zar ne?

Tako je. Kolega Nenad Pečanac, Lead backend developer na FIYU, i ja imali smo čast prezentirati FIYU i njegove benefite zainteresiranoj publici. Sudeći prema pitanjima i razgovorima nakon prezentacije, imam dojam da smo dosta zainteresirali posjetitelje tako da spomenuto izlaganje smatram uspješnim.

Kako FIYU ubrzava proces razvoja softvera, i koliko značajno se može ubrzati razvoj projekata korištenjem ove platforme?

Dvije glavne karakteristike FIYU platforme, a to su već pripremljena infrastruktura te ugrađeni moduli koji pokrivaju sve bitne i zajedničke funkcionalnosti koje ima svaka poslovna aplikacija, značajno ubrzavaju razvoj na samom početku projekta. To znači da se postižu značajne uštede i vremena i budžeta. Koliko točno će se razvoj nekog određenog softvera ubrzati, odnosno skratiti, to ovisi o dosta varijabli.  Primjerice, koja je razina kompleksnosti problema koji se rješava, koja je razina stručnosti developera, koliki je tim i od kojih profila stručnosti se sastoji. Zatim, je li tim uigran ili ne. Varijabli ima mnoštvo, a od projekata na kojima smo radili ističe se projekt u kojem smo klijentu razvoj ubrzali za 80%. Odnosno, u samo nekoliko mjeseci smo isporučili funkcionalnu poslovnu aplikaciju koja bi se tradicionalnim metodama razvijala oko godinu dana. Upravo ugrađeni moduli FIYU-a, a koji pokrivaju bitne zajedničke funkcionalnosti svake poslovne aplikacije, kao što je na primjer upravljanje korisnicima, njihovo organiziranje u definirane cjeline ili organizacije prema željama korisnika i upravljanje cijelom platformom kao takvom, omogućuju da se developeri već na početku projekta bave razvojem onog dijela softverskog rješenja koje rješava specifičan poslovni slučaj, odnosno poslovni problem.

Drugim riječima, najveća ušteda je zapravo posljedica činjenice da se razvojni tim već na samom početku može fokusirati na rješavanje samog poslovnog problema, dok su sve ostale stvari koje čine softverski produkt već riješene.

Možete li nam dati primjere idealnih business ili developerskih „use caseova“ za korištenje te platforme?

Kada razgovaramo o idealnim „use casevima“, u smislu da se postižu vrlo značajne uštede, FIYU je jako dobar za projekte modernizacije legacy sustava, zatim za razvoj MVP-a te za projekte s fiksnim opsegom tj. projekte pod uvriježenim nazivom „fix price“ projekti.

Kod projekata u kojima se radi o modernizaciji legacy sustava, ne samo da se ubrzava razvoj i štede resursi, nego je FIYU odličan alat za razvoj specifičnih i kompleksnih rješenja. Kako se radi o modernim open source i široko raširenim tehnologijama kao što su Spring Boot i Angular, gledano s tehnološke strane, FIYU osigurava i trajnost produkta. To znači da klijent ne mora brinuti hoće li platforma zastarjeti  ili da uskoro neće biti podrške za te tehnologije.

Kada se radi na razvoju MVP-a, a koje najčešće razvijaju startup-i, iskustvo nam je pokazalo da je tada naglasak na razvoju osnovnih funkcionalnosti koje rješavaju određeni problem, popularno „customer pain point“, a koje kao takve trebaju zainteresirati investitore. Praksa je pokazala da kada se investitori zainteresiraju, startupi često moraju raditi produkt iz početka kako bi zadovoljili sve preduvjete. S FIYU to nije potrebno, zato što FIYU osigurava sve preduvjete za razvoj zrelog produkta koji može zadovoljiti sve prohtjeve dinamičnog i zahtjevnog tržišta.

Također, jednako važan primjer gdje se mogu iskoristiti FIYU benefiti su projekti koji se razvijaju od nule tj. od početka, i imaju fiksan opseg odnosno fiksno definiranu cijenu. Takvi projekti često znaju predstavljati velik rizik za izvođača, odnosno razvojni tim. Kada se kod takvih projekata upotrijebi FIYU, može se ostvariti značajna ušteda s kojim izvođač, odnosno razvojni tim, ne samo da smanjuje rizik krive procjene projekta nego može povećati i konkurentnost nad drugim ponuđačima u procesu natjecanja za dobivanje projekta.

Hoće li, dakle, developeri uz FIYU “prestati kodirati” i samo se baviti “klikanjem” po tom softveru?

Nikako, ne. To nam nikada nije niti bila namjera. Serengeti je developerska tvrtka i logično je da razvijamo full-code produkte koju omogućuju još napredniju primjenu znanja developera. Uštede vremena se  postižu, prvenstveno, kroz predefinirane module i kroz pripremljenu platformu odnosno infrastrukturu.
Kod „no code“ i „low code“ alata developeri zapravo nemaju, ili imaju vrlo ograničene, mogućnosti pristupa i uređivanja koda. To za posljedicu ima značajno smanjenu kontrolu nad razvojem produkta i prilagodbom nekih dijelova. Upravo to smo riješili korištenjem full code pristupa, tako da developeri sami mogu kontrolirati sve aspekte razvojnog procesa.

Kako FIYU doprinosi smanjenju troškova razvoja softvera i povećava konkurentske prednosti tvrtki koje ga koriste? Možete li navesti neke konkretne primjere?

Ranije sam opisao nekoliko idealnih poslovnih slučajeva u kojima FIYU može značajno ubrzati razvoj, ali generalno je riječ o tome da u samo nekoliko mjeseci možete razviti funkcionalnu aplikaciju nad čijim kodom imate potpunu kontrolu. To je moguće upravo zahvaljujući načinu na koji je riješena sama infrastruktura, koja je, kao i inicijalni moduli, neophodna kod svakog softvera. Dodatno, nema vendor lock-ina. Tvrtke same biraju hoće li softver razvijati njihovi developeri ili partnerska firma. Tu je i dokumentacija koja značajno ubrzava i olakšava onboarding proces. U kontekstu rada s FIYU, i sloboda izbora tehnologija je jednako važna. Na primjer, ukoliko trebate promijeniti tehnologiju, uz FIYU se relativno brzo i lako možete preorijentirati na drugu tehnologiju, naravno dokle god je riječ o rest based tehnologijama. Zaključio bih kako postoje razne opcije koje u konačnici omogućuju da se razvoj ubrza za i do 80%.

Kao netko s bogatim iskustvom u developmentu, što biste savjetovali mladim developerima koji ulaze u industriju danas? Kako se pripremiti za izazove budućnosti?

Ovo mi je teško pitanje zato što je IT industrija oduvijek bila nepredvidiva i dinamična. Rekao bih da je to danas puno izraženije i to je nešto na što uvijek možemo računati. Međutim, ista ta nepredvidivost u našoj struci nudi i mnoštvo prilika koje treba znati prepoznati. Zato je bitno držati korak s tehnološkim napretkom, biti otvorenog uma i u svemu pokušati prepoznati svoju priliku. Teško je ovdje ne spomenuti i AI kao trend čije se mogućnosti tek naslućuju i mislim da će budućnost developmenta dosta ovisiti i o načinu na koji će se AI kao takav razvijati. Osobno, tu vidim mogućnost za FIYU i da u tom smjeru nastojimo usmjeriti fokus kad je u pitanju razvoj i budućnost same platforme.

Objava Alati za brzi razvoj štede vrijeme i novac, ali ne znače prestanak kodiranja pojavila se prvi puta na .debug.

Učenje iz iskustva

Kad govorimo o razvoju softvera, bilo da se radi o razvoju softverskog produkta ili o razvoju aplikacija po narudžbi, neophodno je biti što učinkovitiji. Što zbog rokova i budžeta koji su ugovoreni ili zbog izazova s kojim se suočavaju razvojni timovi. To mogu biti nedovoljno definirani zahtjevi, nedovoljna kohezija unutar tima, fluktuacija za vrijeme trajanja projekta i drugo.

Da bismo riješili takve probleme, možemo učiti iz vlastitih grešaka ili iz iskustva drugih. Potonji pristup je mudriji. Iz iskustva drugih, “starijih”, djelatnosti možemo puno naučiti. Jedno od takvih dobrih iskustava iz industrijske proizvodnje je i automatizacija procesa, a koja se može primijeniti u kontekstu razvoja softvera.

Postavljanje ciljeva

Naravno, automatizaciju u kontekstu razvoja softvera se mora promatrati na nešto drugačiji, specifičan, način. Prije svega moramo voditi računa o tome što točno želimo postići s automatizacijom. Taj dio je relativno jasan, težimo učinkovitosti, efikasnosti i smanjenju troškova. Jedan od bitnih načina da razvojni tim bude efikasniji je automatizacija procesa koji donose povećanje učinkovitosti razvojnih timova. To možemo postići tako da automatiziramo manualne zadatke omogućujući razvojnim timovima da se fokusiraju na ključne aspekte razvoja, što će posljedično dovesti do bržeg rješavanja poslovnih problema koje softverski produkt rješava.

Konkretno, Ivičević navodi i nekoliko primjera iz vlastitog iskustva razvoja softverskog produkta, Serengetijeve platforme za brzi razvoj aplikacija FIYU. Ona pokazuje da se automatizaciju može postići na više načina.

Automatizacija integracijskih procesa

Alati kao što su Jenkins, Travis CI ili GitLab CI omogućavaju razvojnim timovima kontinuirano integrirati svoj kod, što smanjuje vjerojatnost pogrešaka i osigurava konzistentnost izvornog koda. Konkretno u slučaju FIYU-a, koristimo GitLab kao repozitorij koda i kao integracijski alat.

Automatizacija testiranja

Alati poput Seleniuma, JUnita ili TestNG omogućuju automatizaciju testova, što osigurava da se greške otkriju i isprave prije nego što konačni softver dođe do korisnika. RAD platforma, FIYU, konkretno koristi JUnit za testove na backendu, za testiranje poslovne logike, i Cypress kao alat za automatsko testiranje korisničkog sučelja ili popularnije “frontenda”.

Automatizacija isporuke

Korištenjem virtualizacijskih platformi poput Dockera i orkestracijskih alata kao što je Kubernetes, proces isporuke i instalacije aplikacija na cloud platformama može se lako automatizirati, čime se smanjuje mogućnost ljudskih pogrešaka te osigurava brzina i pouzdanost isporuke.

Automatizacija DevOps-a (infrastrukture)

Kroz alate poput Terraforma ili Ansiblea, razvojni timovi mogu definirati i provesti infrastrukturne promjene kroz kod. Kad je FIYU u pitanju, koristimo Stackstorm. Riječ je o platformi za integraciju i automatizaciju servisa. Pomoću Stackstorma, FIYU konkretno, objedinjuje sve složene procese provizioniranja platforme za developere i razvojne timove. Od automatskog kreiranja git repozitorija preko CI (continuous integration) i CD (continuous deployment) procedura do kreirane infrastrukture u cloudu (Amazon Web Services).

Automatizacija praćenja i monitoringa

Alati koje FIYU koristi, kao što su Grafana, Loki ili Prometheus, omogućuju našim timovima da automatski prate performanse aplikacija i infrastrukture. Ne samo to, takvi alati omogućavaju i detaljan pregled i analizu podataka kroz bogate grafičke prikaze kao i izvještavanje u slučaju ispada ili većih opterećenja.

Zaključak

Ovdje navedeni načini automatizacije razvoja softverskih rješenja univerzalno su primjenjivi za većinu softverskih produkata. Naravno, i prilikom automatizacije treba voditi računa o umjerenosti, odnosno pametnom korištenju resursa. Treba jasno povući granicu gdje ima smisla automatizirati procese, a gdje nema. Drugim riječima, kada su u pitanju troškovi, ne smijemo se dovesti u situaciju da cijena postignute automatizacije bude veća od uštede, na koju računamo s tom istom automatizacijom – zaključuje Ivičević.

Objava Iz developerskog ugla: kako automatizirati razvoj softvera pojavila se prvi puta na .debug.

Povodom te kampanje i nastupa na ovotjednoj konferenciji .debug, razgovarali smo s pet njihovih dugogodišnjih zaposlenika, kako bismo provjerili čime su to zadovoljni, što cijene kod svojeg poslodavca i ono najvažnije – jesu li kompanijska kultura i “employer branding” samo floskula ili se učinci zaista osjete u praksi.

Naši sugovornici bili su Anton Gabrek, Lead Software Developer, Ante Klisović, Team Lead, Živojin Đorđević, Site Manager Srbija i Team Lead, Dubravko Martinić, Direktor razvoja za financijski sektor te Zoran Šljivić, Lead software developer.

Predstavite nam se za početak: na kojoj ste poziciji u Serengetiju i koliko dugo?

Anton: trenutno sam na poziciji Lead Software Developer na projektu za inozemnog klijenta, gdje radim frontend u Angularu. U petom mjesecu ove godine je punih 9 godina kako sam u Serengetiju, gdje sam se zaposlio nakon što sam završio Tehničko veleučilište u Zagrebu 2014. godine smjer Informatika. Počeo sam s razvojem mobilnih i hibridnih aplikacija, preko backenda u Javi, bug fixinga do frontenda i Angulara u koji sam se prebacio i totalno se tome posvetio.

U slobodno vrijeme sviram razne instrumente iz hobija. Ranije sam trenirao rukomet, a zadnjih 12  godina treniram pikado. Imamo svoj klub koji je ekipno bio prvak države 2014. godine. I još bih izdvojio da s najboljim prijateljem uzgajam pitone. Otvorili smo uzgajivačnicu kraljevskih pitona, a to je hobi koji uključuje dosta putovanja po sajmovima po Europi i svjedočenje životinjama.

Dubravko: U Serengetiju sam već 5 godina, trenutno na poziciji Direktora razvoja za financijski sektor. Inače sam u IT-u praktički čitav život, od osnovne škole i programiranja u BASIC-u pa do danas. Budući da na poslu većinu vremena sjedim, slobodno vrijeme koristim uglavnom za treninge, pa tako trčim, vozim bicikl i idem u teretanu. Uz to se nađe vremena i za rad na mom smart home sustavu i povremeni gaming.

Živojin: u Serengetiju sam na poziciji Site Managera zadužen za Srbiju te na poziciji Team Leada kod klijenta u hospitality sektoru. Kao prvi zaposleni kompanije u Srbiji, njen član sam već dvije i pol godine.

Ante: Trenutno sam na poziciji stalnog Team leda, koju obavljam već 5 godina, a u Serengetiju sam nešto malo više od 7 godina.

Zoran: U Serengetiju radim gotovo 5 godina, a trenutno sam na poziciji Lead Software Developera. Projekt na kojem radim je vezan uz jednu veću financijsku instituciju u regiji. Paralelno uz službenu poziciju u tvrtki, kapetan sam sportske ekipe Serengetija što znači da pripremam i koordiniram ekipu za razne utrke (cestovne i trailove) na kojima sudjelujemo kao tim, a trenutno nas je u timu 45.

Kako je izgledao vaš karijerni put do sada?

Anton: Karijerni put mi je bio dosta „straight forward“, budući da sam odmah nakon fakulteta zaposlio se kao programer i vrlo brzo dobio posao na neodređeno. I 9 godina kasnije sam u istoj firmi i svi me pitaju kako je to moguće. Uvijek im kažem da je tu možda i faktor sreće odradio svoje zbog projekata na kojima sam radio i timova u kojima sam radio, s kojima sam cijelo vrijeme vrlo zadovoljan. Na početku sam radio mobilne aplikacije, kasnije sam se pronašao u frontendu i sada to radim u Angularu.

Dubravko: Moj karijerni put nije tipičan za jednog IT-jevca jer sam u 17 godina karijere promijenio samo dva poslodavca. Započeo sam raditi još za vrijeme studija u jednoj velikoj hrvatskoj banci. Prvi posao koji sam radio bio je operaterski, gdje smo se bavili nadzorom core sustava i to u 12-satnim smjenama. Tu sam automatizirao dosta repetitivnih procesa, te sam nakon nekih godinu dana prešao u odjel razvoja gdje sam proveo 11 godina, prošavši put od junior developera do arhitekta. U tom razdoblju sam uz usavršavanje svojih programerskih vještina stekao i jako puno znanja o bankarskom poslovanju. Došavši do nekog limita mogućnosti napredovanja, kako hijerarhijski tako i stručno, odlučio sam promijeniti posao te sam došao u Serengeti. Tu sam opet startao s developerske pozicije, no vrlo brzo sam postao voditelj tima, pa program manager, i na kraju sam došao na poziciju direktora razvoja gdje sam i sada. Iskustvo rada u banci puno mi je pomoglo da trenutnu poziciju mogu kvalitetno obavljati, jer dobro razumijem potrebe naših klijenata iz financijskog sektora.

Živojin: Od malena su me privlačila računala i samim time tijekom školovanja najbolje ocjene sam imao iz predmeta koji su imali veze sa programiranjem. Tijekom studija sam fotografirao noćni život u Kragujevcu za jednu lokalnu IT firmu i kada se kod njih stvorila potreba da zaposle developera iskoristio sam priliku da foto aparat zamijenim za tipkovnicu i miš. Nakon toga sam promijenio nekoliko firmi gdje sam radio na nekim zanimljivim projektima. Kada sam došao u kontakt sa Serengetijem, čiji zaposleni su mi predstavili svoju viziju širenja u Srbiji, prilika za napredovanjem i većim uključivanjem u menadžerski dio posla mi je djelovala zanimljivo, tako da smo brzo dogovorili suradnju.

Ante: U Serengeti sam došao kao Junior Developer s 2 godine iskustva, ali zbog dinamičnosti projekta i jako brzog learning curva u razvoju softvera,  nakon godinu dana sam došao na poziciju Mid developera te kasnije i do pozicije Team Leada i Senior Developera. Naš posao je dinamičan, a ponekada i dramatičan, pogotovo kada se radi u manjim timovima i za stranog klijenta. Tako da je prostor za pogrešku jako malen ili nikakav, a prostor za osobni razvoj jako velik. Kada ste u “tuđoj zemlji” oslanjate se na dosadašnje stečeno znanje, dijelom na vlastiti instinkt,a najviše na podršku i povjerenje u vlastiti tim.U takvim situacijama razvijate neke druge vještine kao što su soft skills te preuzimate stvari u svoje ruke, jer drugačije ne može budući da ste poslani kao top performeri kod klijenta koji od vas očekuje da mu riješite problem. Vi ste tu da opravdate svoj naziv, a samim time reputaciju tvrtke pred klijentom. Do sada smo u tome prilično uspješni.

Zoran: Diplomirao sam na Fakultetu organizacije i informatike, smjer Informacijski sustavi, te nakon toga počeo raditi 2011.godine kao pripravnik u IT-u jedne od vodećih banaka u Hrvatskoj. Od pripravnika koji je mislio da zna sve, postupno sam sazrio u Senior Developera. Kroz taj put od 8 godina, primarno sam radio na Oracle tehnologijama, razvijao i održavao razne bankarske aplikacije, orijentiran najviše na aplikacije domaćeg i deviznog platnog prometa. Kompleksnost posla je rasla s mojim razvojem, od vrlo jednostavnih zadataka, pa sve do refaktoring projekta core sustava koji je trajao 2,5 godine i koji je bio iznimno kompleksan. Zatim sam promijenio poslodavca i počeo raditi u Serengetiju na novim projektima, da bi s vremenom ipak završio na projektu za financijsku instituciju, ovaj put kao Lead Software Developer.

Čime ste trenutačno najzadovoljniji na svojem radnom mjestu?

Anton: Najviše mi se sviđa fleksibilnost koja nam je omogućena, kao i home office. Zadnje tri godine radim od doma gdje sam si složio ured i puno mi znači što nemam obavezu ići u ured. Drugo što mi se najviše sviđa je projekt na kojem radim i tim. Iz Serengetija sam trenutno na projektu s kolegama iz Varaždina, Siska i kolegom iz Kragujevca koji nam je Team lead. Dosta se družimo i kroz mini teambuildinge koji doprinose kvaliteti samog tima tako da sam i timom jako zadovoljan.

Dubravko: Dvije stvari mi u Serengetiju posebno odgovaraju: prva je odlična ekipa s kojom radim, a druga je work-life balance i fleksibilnost, a to mi što sam stariji sve više znači.

Živojin: Fleksibilnošću u radu, ljudima kojima sam okružen u uredu u Kragujevcu te ljudima s kojima surađujem na projektu.

Ante: Radno mjesto je očekivano virtualnog profila u ovom post corona vremenu. Meni to u potpunosti odgovara jer mi ostavlja vrijeme za aktivnosti u kojima uživam kao što su sviranje glazbe, dodatna edukacija i razvoj te moj pas. Od kada sam stavio klimu u radnu sobnu sada mi nedostaje “još samo jedna gitara”.

Zoran: Najzadovoljniji sam timom u kojem radim, projektom na kojem radimo i plaćom naravno. S tim da bih posebno istaknuo tim i atmosferu koja vlada u timu.

Je li važnije imati dobar tim ili stol za stolni tenis u uredu?

Anton: Ovo pitanje je jako dobro! Što se mene tiče, važnije da firma ima dobar pikado aparat. A ako uspoređujemo što je važnije: dobar tim ili stol za stolni tenis, tim je definitivno važniji, ali važno je imati i stol za stolni tenis, i naravno pikado. Prije korone smo u firmi imali pikado ligu u kojoj sam sudjelovao. Meni je pikado malo važniji, s obzirom da ga treniram.

Dubravko: Ne volim stolni tenis, biljar mi više odgovara . Šalu na stranu, naravno da je važnije imati dobar tim. Siguran sam da nitko na ovo pitanje ne bi odgovorio da mu je važniji stolni tenis ili bilo koju drugi „perk“. Najbitniji su ljudi s kojima radiš i atmosfera koju zajedno stvorite.

Živojin: Tim naravno. “Džaba” stol za stolni tenis, pikado, bilijar i Sony Playstation u firmi ako nema dobre ekipe s kojom možeš uživati u tim benefitima. Dobar tim je preduvjet za dobro provedeno vrijeme na poslu i samim tim te on vuče da više dolaziš i radiš iz ureda umjesto od kuće.

Ante: Budući da sam dalmatinske krvi, nikakva dodatna fizička aktivnost osim jela i pića mi ne treba, tako da je dobar tim krucijalna stvar. Morate imati povjerenje u svoje ljude i mora postojati međusobni respekt. Treba znati pustiti ljude da rade svojim tempom, a kad treba “stisnuti” bitno ih je znati motivirati i uvijek stati na njihovu stranu, jer iako ste u poziciji Leada bitno je da tim zna da ste “u istoj kaši kao i oni” i da  ste tu za njih.

Zoran: Moje mišljenje je da je jako bitno imati dobar tim. Radio sam u timovima od svega tri developera do tima od 18 developera. I ono što je uvijek bilo važno je atmosfera u timu. Ako ste loše volje ili niste naspavani iz nekog razloga, neće vam stol za biljar ili stolni tenis olakšati dan, ali dobar tim čuda radi. Od toga da vas motiviraju za rad, podržavaju, kuhaju kavu, itd. Tim i zdrava atmosfera prije svega po mom skromnom mišljenju. Kad je atmosfera dobra, onda se lako napravi dogovor i tim ode na košarku ili nogomet poslije radnog vremena.

Imate li ovdje osjećaj da se razvijate osobno i da pridonosite razvoju tvrtke?

Anton: Da, imam osjećaj da se osobno razvijam u Serengetiju i da doprinosim razvoju tvrtke. Serengeti kao prvi poslodavac mi je to omogućio kroz rad na različitim pozicijama, različitim projektima i za različite klijente u raznim državama. Isto tako mislim da pridonosim razvoju tvrtke s obzirom da sam u firmi od kada nas je bilo 15, a danas smo puno veći i ima nas po cijeloj regiji. Isto tako smatram da je svaka osoba u firmi doprinijela razvoju tvrtke kroz svoj rad i razvoj. Sa Serengetijem sam putovao u Austriju, Njemačku i Švicarsku. To su putovanja u trajanju od 1 do 3 mjeseca i onda zaista možete dobro upoznati klijenta, njihovu kompaniju, načine na koji rade i naravno upoznati nove ljude, ne samo iz developmenta nego i drugih odjela. Sve to skupa dosta doprinosi profesionalnom i osobnom razvoju, pa tako i razvoju tvrtke.

Dubravko: Da, apsolutno. Prelaskom u full time management rolu otvorio mi se jedan novi svijet za učenje i napredovanje, a Serengeti mi je omogućio da se educiram i razvijem u tom polju. Moj doprinos razvoju tvrtke vidi se kroz ostvarene rezultate.

Živojin: Konstantan rast i razvoj je nešto što mi je veliki benefit u Serengetiju i to predstavljam svim potencijalnim kandidatima kada im pričam o kompaniji. Mislim da vlastitim razvojem doprinosim i razvoju kompanije i da pomažemo jedno drugom da se dalje razvijamo i rastemo.

Ante: Apsolutno. Smatram da ako ste se razvili profesionalno, sigurno ćete pridonijeti i razvoju tvrtke, bitno je da odgovornosti rastu s osobnim razvojem te da to vaša kompanija prepozna prije nego odlučite otići negdje drugdje. U Serengetiju sam dovoljno dugo i razvijao sam se tijekom godina tako da bih rekao da tvrtka prepoznaje i nagrađuje ljude kojima je stalo do napretka.

Zoran: Da, mislim da sam se puno razvio od kada sam došao u Serengeti i mislim da pridonosim razvoju tvrtke, ali to bi najbolje bilo pitati ljude s kojima radim i moje nadređene. Moj osobni moto je da svake godine u svakom pogledu trebam napredovati, a Serengeti mi nudi razne mogućnosti i za edukaciju i za profesionalni razvoj koji bi mi pomogli u ostvarenju ciljeva.

Kompanijska kultura – je li to samo floskula ili je zaista doživljavate?

Anton: Ne bih rekao. S obzirom na to koliko sam dugo u Serengetiju, zaista doživljavam kulturu naše firme. Dodatno, rastao sam uz firmu, a firma je se mijenjala tijekom vremena što je očekivano zbog rasta.  Angažiran sam na izazovnim projektima kroz koje učim nove tehnologije, susrećem se s novim stvarima, upoznajem etiku klijentove firme. Timovi su mi jako dobro složeni tako da uživam raditi sa svojim kolegama.  Naravno da je remote rad utjecao na način komunikacije i oblike druženja, ali jako cijenim fleksibilnost i sigurnost koju Serengeti pruža. I također vidim i osjetim da firma cijeni to što uvijek dajem sve od sebe kada radim.

Dubravko: Kompanijska kultura nikako nije floskula, ona se razvija s razvojem kompanije i svi je doživljavaju. Nisam prošao puno kompanija, ali kultura u ove dvije u kojima sam bio je potpuno različita. Kultura u Serengetiju mi je u startu puno više odgovarala, a kroz ovih 5 godina se nastavila razvijati u dobrom smjeru.

Živojin: Kompanijska kultura je nešto što se trudimo gajiti u Serengetiju. Konkretno mislim da je u Srbiji zaista doživljavamo. Svi zaposleni u firmi imaju isti tretman, bili oni locirani u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Kragujevcu ili na nekoj drugoj lokaciji i mislim da je to vrlo bitno.

Ante: Mislim da nije floskula, ja sam godinama rastao i razvijao se uz Serengeti, ali i uz svoj tim – mi smo kao mala kompanija unutar velike, tzv. intrapreneurs. Volim biti dijelom ove priče, specifično je i originalno, a nastavno na pitanje ranije, zaista postoji niz prilika za osobni rast i razvoj unutar tvrtke – ukoliko to želite i voljni ste raditi na tome.

Zoran: Ne smatram da je to floskula. Niti kod bivšeg poslodavca, niti u ovoj kompaniji. Mislim da je radna atmosfera i ta kultura kompanije izuzetno bitna za „zdravlje“ neke kompanije. Što više poslodavac vodi brigu o tome kako se njegovi zaposlenici osjećaju, osluškujući njihove potrebe i ambicije, to je njihova produktivnost bolja. Zato smatram da je komunikacija unutar nekog kolektiva izuzetno bitna za radnu atmosferu i kulturu kompanije.

I neizbježno pitanje: gdje se vidite za pet godina?

Anton: U ovom trenutku se i dalje vidim na istom radnom mjestu, odnosno vidim se kao developer na novom projektu s izazovnim tehnologijama i jako dobrim timom. Tim je ono što mi je jako važno i što me tako dugo zadržalo u firmi.

Sviđa mi se moj trenutni posao, rješavanje taskova, tako da ne ciljam na neke voditeljske pozicije. Volio bih se još malo razviti u području backenda da mogu svoje znanje zaokružiti kao full stack developer. Dodatno, volio bih učiti i o DevOpsu.

Dubravko: Ovo je malo nezahvalno pitanje. Pet godina je jako dug period u vrijeme kada se ogromne promjene dešavaju u puno kraćem razdoblju. Zadnji primjer je razvoj AI-a koji ima potencijala potpuno promijeniti način na koji IT sektor radi i funkcionira danas. Osobno, vjerujem da ću i dalje biti u managementu, samo mi je teško zamisliti kako će mi dnevni posao izgledati.

Živojin: Uf, teško pitanje. S nekim svojim trenutnim zanimanjima i razvojem vidim se na nekoj menadžerskoj poziciji gdje više nema kodiranja, već više upravljanje ljudima, komunikacija s klijentima i više uključenosti u planiranje i razvoj projekata. Za početak na poziciji Engineering Managera, a kasnije Direktora razvoja. Naravno nadam se da će to biti u Serengetiju, jer vidim da možemo zajedno rasti i razvijati se.

Ante: Na vlastitoj jedrilici . Ambiciozan sam, mogu se vidjeti za 5 godina u managementu Serengetija.

Zoran: Vidim se ovdje, radeći s ovim timom na jednako izazovnom projektu, možda samo u drugoj ulozi.

Objava Intervju 5 u 1: Serengetijevi zaposlenici otkrivaju čime su zadovoljni pojavila se prvi puta na .debug.

Naš posljednji sugovornik u ovoj temi također je zaljubljenih u bicikle i takav način vožnje (da ne kažemo i života). Međutim, za razliku od ostalih, nije pokleknuo pred trendom elektrifikacije pogona. Upravo suprotno, Hrvoje smatra da su električni bicikli uglavnom nepotrebni, pa smo odlučili upitati ga da nam dodatno pojasni svoje stavove – kako bismo dobili i drugu stranu priče, od nekoga kome električni bicikli nisu nužno pozitivna pojava.

Koliko dugo ste u biciklizmu i na koji način?

Osim što se bavim developmentom već preko 15 godina, strastveni sam obožavatelj putovanja, koja su bila obavezna prije korone. Proputovao sam veći dio Europe, posjetio Afriku i Ameriku, a kao jedno od najdražih mjesta, izdvojio bih portugalsku Madeiru. Aktivno vozim bicikl skoro svaki dan, kako kraće rute, tako i one duže, preko 100 km. Velika mi je želja jednog dana otići do Nordkappa i natrag biciklom.

Biciklizmom se bavim od djetinjstva, prvo rekreativno i kao prijevozno sredstvo, a posljednjih deset godina to je preraslo u opsesiju i ljubav. U prosjeku biciklom radim od tri do pet tisuća kilometara godišnje. Ako se radi o vožnji koja je duža od 50 kilometara, koristim cestovni bicikl, dok ove kraće rute odrađujem brdskim. Odlazak na Sljeme biciklom svakodnevna mi je rutina. Osim toga, kad god imam priliku, nastojim otići na višednevnu vožnju na more ili u neke druge krajeve.

Koje modele bicikala vozite i zašto oni nisu električni?

Modeli koje imam izabrani su jer su u tom trenutku bili best buy, najbolji omjer cijene i kvalitete. Brdski bicikl imam već godinu dana, a cestovni sam uzeo prije četiri godine.

Kao strastveni ljubitelj biciklizma, smatram da korištenje električnih bicikala nema neke prednosti, jer se gubi sâm smisao bicikliranja, u kojem se trošimo i postižemo to da smo vremenom sve bolji i bolji. Svakako bih svima preporučio da koriste klasični bicikl, jer on donosi puno više benefita od električnog.

Imaju li onda električni bicikli neke dobre strane?

Jedina dobra strana je da prilikom dužih vožnji i vožnji po planinama može pomoći i olakšati vožnju, ali ni to nije dobro – jer ako stalno koristimo pomoć električnog bicikla, onda nema napretka. Ako, pak, želite prijevozno sredstvo poput motocikla, koje vas dovede s jedne lokacije na drugu, onda se možete odlučiti za električni bicikl. U svakom drugom slučaju, gdje gledate da ta vožnja ima neke benefite za vas i da se osjećate bolje nakon toga, onda je električni bicikl lošija opcija.

Objava IT-jevci na dva kotača: Hrvoje Zeko, Serengeti pojavila se prvi puta na .debug.

FIYU, rješenje tvrtke Serengeti predstavit će Saša Ivičević, Direktor internog razvoja Serengetija te Nenad Pečanec, Lead Software Developer.

Gotovo da nema development tima koji ne traži način kako biti što produktivniji, kako napraviti što više toga uz što manje truda, ali ne na uštrb kvalitete. Odnosno, svi žele napraviti kvalitetan softver i da pri tome uživaju. U srži IT-a je da razvija nova rješenja koja olakšavaju poslovanje klijentima, ali i sebi samima, pa se tako razvijaju rješenja i metodologije koje će ubrzati razvoj.

Jedan od najčešćih pristupa za to je izrada RAD alata. To znači da netko mora razviti rješenje koje je sposobno brzo kreirati aplikacije koje će korisnici moći koristiti i davati povratne informacije u ranim fazama razvoja. Ako to želimo učiniti brže, zašto jednostavno ne isključimo programere iz jednadžbe i pustimo korisnike da sami kreiraju aplikaciju? To je legitiman pristup i rješava problem u smislu brzine i mogućnosti ranijeg izlaska na tržište.

RAD ili (ne)RAD

Danas možemo naći razne RAD alate na tržištu. Od rješenja koje krajnjim korisnicima omogućuju da „nacrtaju“ sve i kreiraju aplikaciju bez znanja kodiranja, do onih koji zahtijevaju određeno znanje kodiranja, ali ipak ne koriste načela koda za većinu stvari. Tu su i full-code RAD rješenja koja su namijenjena programerima budući da se sve mora kodirati, ali ne od nule. Takva rješenja koriste već izrađene predloške, servise, komponente te unaprijed izgrađene frontend i backend projekte spremne za rješavanje konkretnog poslovnog problema.

Ako kodirate svoje poslovno rješenje tj. aplikaciju, vi kontrolirate kod i to omogućuje visoku razinu prilagodbe. Kodiranjem možete kontrolirati sve, uključujući različite razine složenosti. Tako možete razviti naprednije i složenije aplikacije, rješenja za vrlo složene poslovne probleme kao i napraviti vrlo složene softvere.

Serengetijeva full-code RAD platforma, FIYU, omogućuje da se odmah rješava poslovni problem kodiranjem samog rješenja, a da pri tome ne moramo brinuti o dva vrlo važna pitanja. Koja su to pitanja koja u praksi znaju biti uzrok problema, i kako ih riješiti uz pomoć FIYU PaaS, možete saznati na predavanju “RAD ili (ne)RAD: Zašto birati full-code umjesto low-code RAD alata?“, koje je na rasporedu 16 lipnja u 15:15 sati u dvorani #techtrends.

Objava Najava predavanja o platformi koja developerima produžuje slobodno vrijeme pojavila se prvi puta na .debug.

Na ovogodišnjoj .debug konferenciji imate priliku poslušati njihova predavanja, sudjelovanje na panelima, kao i pobliže ih upoznati na štandu. Međutim, zanimalo nas je zašto developeri ostaju u Serengetiju pa smo razgovarali s Lead developerom, Borisom Pavlovićem, koji ove godine slavi 5 godina rada u toj kompaniji.

Borise, molimo te predstavi se našim čitateljima…

Iza mene je 21 godina radnog staža Oracle developera, prvenstveno PL/SQL, Forms, Reports, koje sam proveo u financijskoj industriji nakon što sam 2002. godine diplomirao na FOI-u, smjer Informacijski sustavi i odslužio vojni rok 2003. godine. Kod prvog poslodavca sam proveo 10 godina, gdje sam počeo kao pripravnik u odjelu razvoja. Kroz tih 10 godina sam prošao sve faze razvoja aplikacija u bankarskom sektoru, ali i samog financijskog dijela poslovanja; devizna aplikacija, izvještavanje prema HNB, blagajnička aplikacija u poslovnicama, kartično poslovanje, itd. Sljedećih 5 godina sam proveo u drugoj velikoj banci gdje sam radio na kreditnom poslovanju i aplikaciji za riznicu.

Zadnjih 5 godina sam u Serengetiju, a trenutno na poziciji Lead developer i angažiran sam na projektu za jednu od najvećih banaka u Hrvatskoj. Bilo mi je prirodno ostati u financijskom sektoru sve ove godine. Danas mogu reći da zaista volim raditi s bazama podataka. Za kolege koji traže složene projekte, odnosno gdje mogu puno toga naučiti, onda ne moraju ići dalje od banke. Tu su izazovi svakodnevni i ako imate volje može se stvarno puno naučiti. Uz takav posao, iznimno je važan tzv. work-life balance. Kao ocu dvoje djece i zaljubljeniku u sport i prirodu, to mi je iznimno važno zato što tako najbolje punim baterije za svaki novi radni dan.

Moram priznati da sam tijekom svoje karijere prošao praktički kroz cijelo bankarsko poslovanje i naučio puno toga i to smatram velikim postignućem. Na kraju, neki moj zaključak u cijeloj priči, i možda savjet kolegama; nešto što za što osjećaš da je dobro i da ima smisla, nemoj mijenjati, ostani tu gdje jesi, ne nužno u firmi, ali u tipu posla koji radiš jer će se to višestruko vratiti u godinama koje dolaze.

Kada si došao u Serengeti, što te je tada privuklo?

U Serengeti sam došao sredinom 2018. godine kada sam uvidio da je vrijeme za promjenom. Motivirala me i prilika da naučim nešto novo, te da se okušam u novoj firmi i okruženju koje su moja struka. Prije toga sam bio dio sustava gdje informatiku možemo opisati pomoću poznate uzrečice “nužno zlo”. Danas, 5 godina kasnije, siguran sam da je to bila dobra odluka i promjena koja mi je trebala da otkrijem svoje dodatne talente i vještine. Također, od ranije sam poznavao neke od sadašnjih kolega tako da sam iz prve ruke mogao saznati sve što me zanimalo o samoj firmi i projektima.

Što te je zadržalo pet godina u Serengetiju?

Osim uvjeta rada, koji se cijelo vrijeme razvijaju u skladu s potrebama tržišta, ostao sam zbog ljudi odnosno kulture i duha same kompanije. Smetnuo sam s uma da je već prošlo 5 godina dok me s ovim intervjuom niste podsjetili na to. U dobrom društvu vrijeme brzo prolazi.

Ljudi koje sam upoznao kroz ovih 5 godina, kao i oni s kojima sam i ranije surađivao i još uvijek surađujem, su vrhunski ljudi kao osobe, ali i vrsni stručnjaci u svom poslu. Međutim, to su profili ljudi s kojima imate prijateljski odnos, razgovarate o poslu i kada je dobro i kada je malo teže, razgovarate i o stvarima izvan posla, raznim hobijima i drugim privatnim stvarima. Ekipa je uvijek spremna pomoći, rekao bih “uskočiti kad god treba”, i to bez ikakvih zamjerki. Atmosfera je odlična, ali naravno sviđaju mi se i projekti na kojima sam angažiran. Dodatno, odgovara mi što je Serengeti stabilna firma i samim time pruža određenu sigurnost.

Opiši nam svoj karijerni put u Serengetiju

Cijeli svoj radni vijek sam proveo radeći s bazama podataka, pa tako i u Serengetiju. Trenutno sam Lead Developer na projektu za jednu od najvećih banaka u Hrvatskoj. Tehnologija na kojoj sam radio, i na kojoj radim od prvog dana, je PL/SQL. Također sam radio i s Oracle alatima Forms i Reports. Kompleksnost projekata na kojima sam radio varira od totalno jednostavnih do super kompleksnih i zahtjevnih. Npr., sudjelovao sam u super složenom projektu refaktoringa core banking sustava, zatim konverziji na Euro, gašenju jedne kreditne kartice i uvođenju nove, itd.

Veličina timova u kojima sam radio je također varirala kroz cijelu moju karijeru. Na početku karijere nas je bilo samo 5 u cijeloj direkciji razvoja pa sam bio zadužen za hrpu raznih poslova. U nekim drugim slučajevima, sudjelovao sam u manjim timovima koji su dio veće cjeline koja je brojala nekoliko desetaka pa čak stotina ljudi. U 20 godina karijere sam prošao dosta toga, od one man army do raznih manjih i/ili većih timova. Ne mogu reći da je nešto bolje ili lošije, da je negdje bilo teže ili lakše, sve je imalo svoje čari i sve je imalo svoje izazove, manje ili veće.

Bilo kako bilo, mogu reći, s obzirom da je pojam rada s bazama podataka u velikim sustavima, kao što je banka, jako velik i izazovan svaki dan je prilika za naučiti nešto novo. Svaki tim, kao i svaki projekt, prilika su za naučiti nešto novo, kako u tehničkom smislu (zato što svako ima svoj neki način rada i rješavanja problema), tako i u socijalnom smislu gdje surađuješ s ljudima raznih profila pa samim time razvijaš i društvene i komunikacijske vještine.

Koliko se promijenila sama kompanija, a koliko okruženje u kojem radiš?

Iz moje perspektive, rekao bih da se dosta toga promijenilo, naravno na bolje. Osim što je firma rasla gledano po broju zaposlenih i po lokacijama development centara, tu je i selidba u veće prostore, stečena su domenska znanja u novim industrijama, započeta suradnja s novim klijentima, tržištu je predstavljen proizvod – FIYU. Osim toga, briga za zaposlenike je također evoluirala, kultura je uistinu takva da nitko nije samo broj na papiru. Imam osjećaj da sam dio jedne velike obitelji.

Za ovih 5 godina izdvojio bih pandemiju kao veću prekretnicu zato što je ona inicirala brojne promjene gledano općenito za život pa tako i posao. Naravno, na to su utjecali i moji angažmani odnosno projekti na kojima sam radio tj. radim. Prije pandemije ste imali klijente koji su inzistirali da ste fizički prisutni u njihovim uredima, zato što su bili nepovjerljivi prema radu na daljinu, a danas nam je to sasvim normalno. Uvijek ima i dobrih i lošijih dana, ali naučili smo kako se nositi u teškim vremenima, i mogu reći da smo izašli bolji i pametniji. U svakom zlu neko dobro, reklo bi se.

Što Serengeti danas nudi zaposlenicima, kako bi se i oni zadržali toliko dugo?

Prvenstveno nudi sigurnost, posebno nakon što smo se svi skupa za vrijeme nedavne pandemije suočili s nekim novim izazovima. Ali najvažnije da smo svi, i zaposlenici i poslodavci, praktički u svim industrijama, naučili neke nove stvari tj. kako se ponašati i kako upravljati određenim stvarima u kriznim situacijama.

Također nudi angažmane u spektru industrija u kojima su izgrađena domenska znanja, a s tim i mogućnost profiliranja svakog pojedinca. Osobno sam izabrao financijsku industriju tako da su svi moji angažmani iz područja koje me najviše zanima.

Svakako, tu su razne beneficije koje su danas standard i koje nema potrebe nabrajati. Ali, ono što želim još jednom istaknuti je da najbolje i najviše što nudi su super ljudi s kojima je stvarno gušt biti i raditi. Posebno bih tu izdvojio ured u Bjelovaru, čiji sam član posljednje 3 godine, a gdje su atmosfera i uvjeti rada stvarno na top razini.

Objava Kako zadržati developere 5 i više godina? Donosimo primjer iz Serengetija pojavila se prvi puta na .debug.