Autorica: Jasna Škrabić, Consultant, Data & Analytics | Data Engineering & Architecture | Neos
U današnjim organizacijama podaci su jedan od najvrjednijih strateških resursa, no odgovornost za njih često je fragmentirana. Iako ulaganja u umjetnu inteligenciju, automatizaciju i analitiku rastu, temeljne strukture koje čine podatke upotrebljivima i pouzdanima često zaostaju. Dugi niz godina upravljanje podacima smatralo se tehničkom ili regulatornom nužnošću – nečim čime se bavi IT ili odjel za usklađenost, ali taj model više nije održiv.
Kako digitalna transformacija postaje standard, svaka se poslovna funkcija – od financija do razvoja proizvoda – oslanja na pravovremene, točne i dosljedne podatke. Kada definicije variraju, vlasništvo nije jasno ili je pristup ograničen, posljedice su trenutačne: pada produktivnost, odluke se odgađaju, a povjerenje slabi. Nedosljedni ili nepotpuni podaci uvode skrivene rizike i usporavaju rad, osobito kada se od timova očekuje brzina i rezultati.
Danas je svrha upravljanja podacima omogućiti jasan i svrhovit protok podataka kroz organizaciju – osigurati da prave osobe imaju pristup pravim informacijama u pravo vrijeme i iz pravih razloga.
Upravljanje koje daje mogućnosti, a ne ograničava
Suvremeno upravljanje podacima manje je usmjereno na kontrolu, a više na širenje mogućnosti. Umjesto ograničavanja pristupa, ono osigurava da je pristup primjeren, transparentan i usklađen s poslovnim prioritetima. Umjesto nametanja pravila odozgo prema dolje, potiče suradnju definiranjem zajedničkih standarda i odgovornosti. Upravljanje podacima nije vlasništvo jednog tima – to je sposobnost ugrađena u sve odjele.
Jedna globalna kompanija restrukturirala je svoj model upravljanja podacima kako bi odrazila ovu promjenu. Umjesto centraliziranog upravljanja svim definicijama, imenovali su upravitelje podataka u različitim odjelima, odgovorne za održavanje poslovnih pojmova relevantnih za njihovo područje. Zahtjevi za promjenama više se nisu ručno prosljeđivali središnjem timu, već su rješavani kroz strukturirane radne tokove s ugrađenim provjerama. Time se poboljšala kvaliteta podataka, rasteretili su se središnji resursi i povećala uključenost dionika. Jasnije vlasništvo donijelo je brže rješavanje problema, manje nejasnoća i jače povezivanje poslovnih i podatkovnih timova.
Slične modele uvode i druge organizacije – standardiziraju terminologiju, dodjeljuju vlasnike podataka i dokumentiraju podrijetlo i način korištenja podataka. Ovi koraci možda na prvi pogled izgledaju operativno, ali njihov je učinak strateški: kada timovi govore istim podatkovnim jezikom, odluke su kvalitetnije; kada su odgovornosti jasne, napredak je brži; kada korisnici vjeruju podacima, djeluju odlučnije i manje provjeravaju ili preispituju podatke. Uz jasne procese, lakše je uvesti nove zaposlenike, prilagoditi se regulatornim promjenama i uvoditi nove tehnologije bez ugrožavanja kvalitete ili nadzora.
Što slijedi: širenje povjerenja i integriteta
Kako podatkovna okruženja rastu u veličini i složenosti, potreba za pouzdanim upravljanjem podacima postaje još važnija. Najnapredniji analitički i AI sustavi i dalje ovise o točnim, dosljednim podacima – bez čvrstog upravljanja, ti sustavi mogu postati nepouzdani.
Iz tog razloga vodeće organizacije upravljanje podacima ne tretiraju kao jednokratni projekt, već kao kontinuirani proces. Okvire za upravljanje podacima integriraju u svakodnevno poslovanje, koriste metapodatke za praćenje promjena, automatiziraju klasifikaciju podataka gdje je moguće i ugrađuju politike izravno u radne procese. Neke koriste umjetnu inteligenciju za predlaganje odnosa ili otkrivanje problema s kvalitetom, ali temelj ostaje ljudski: odgovornost, nadzor i zajedničko razumijevanje.
Upravljanje podacima postaje most između strategije i provedbe te ima ključnu ulogu u usklađivanju onoga što se izvještava, mjeri i na temelju čega se djeluje. U budućnosti je jasno: upravljanje podacima više nije u pozadini – ono postaje središnji dio svakodnevnog poslovanja. Njegov uspjeh ovisit će o tome koliko ga dobro razumiju, prihvaćaju i primjenjuju svi koji koriste podatke za ostvarenje rezultata, a ne samo stručnjaci za podatke.
Kada je upravljanje podacima potpuno integrirano u način rada organizacije, prestaje biti kontrolni mehanizam i postaje strateški pokretač. Usklađuje ljude i procese oko zajedničkih definicija, stvara transparentnost gdje je najvažnije i podržava donošenje odluka s povjerenjem – ne kao dodatni sloj, već kao temeljni dio poslovanja. Kako podaci postaju okosnica svake inicijative, ostaje ključno pitanje: ulaže li vaša organizacija jednaku stratešku pažnju u upravljanje podacima kao i u rast poslovanja?
