Kada su paušalne obrte počeli iskorištavati IT-jevci koji se time prikriveno zapošljavaju, na zacijelo najzdravijoj grani hrvatskog gospodarstva stvorio se problem kojeg će biti jako teško riješiti
Kroz posljednjih deset godina industrija programiranja u Hrvatskoj zabilježila je veći rast od bilo koje druge gospodarske grane. Broj programerskih tvrtki se više nego udvostručio, zaposlenih programera je 142% više, plaća im se u prosjeku utrostručila, a izvoz programerskih usluga porasao je fantastičnih 569%!
Ovim blistavim brojkama, nažalost, prijeti kudikamo nesretnija budućnost od te prilično sretne prošlosti. Ne toliko zbog katastrofalne demografske stvarnosti, prema kojoj je ove godine čak 36% manje prvašića krenulo u školu u odnosu na prvu godinu osamostaljenja Hrvatske, već ponajprije zbog nekih poslodavaca na tech sceni sklonih ostvarivanju radnih odnosa s programerima na – poslužit ću se eufemizom – “netipičan” način.
Programer prestaje biti zaposlenik kod svojeg poslodavca i postaje njegov “dobavljač” koji mu isporučuje fakture za obavljene usluge
Konkretno, kako bi visoka davanja na velike plaće do kojih su danas dogurali programeri umjesto u proračun mogli uplatiti izravno njima, “bad guysi” među poslodavacima raskidaju, dogovorno, uobičajeni full-time radni odnos s programerima te nastavljaju ostvarivati poslovnu suradnju kroz tzv. “paušalni obrt”. To znači da programer od tog trenutka više neće na svoj tekući račun svakog mjeseca primati samo netto iznos dogovorene plaće od poslodavca, koji je kod velikih plaća često i više nego upola manji od stvarnog brutto troška kojeg za njegovu plaću ima poslodavac, već će primati čitav brutto iznos na račun svojeg upravo registriranog “paušalnog obrta”.
Programer tako prestaje biti zaposlenik kod svojeg poslodavca i postaje njegov “dobavljač” koji mu isporučuje fakture za obavljene usluge, na ime svojeg obrta. Na fakturi je svaki mjesec onoliko novca koliko mu je prije iznosila brutto plaća, dakle netto + sva ona davanja državi.
Ono što se i poslodavcu i izvršitelju posla u ovoj situaciji posebno sviđa je to što se sav dohodak oporezuje paušalno, u vrlo simboličnom iznosu, bez obzira o kolikim isplatama se radi, sve dok one ne pređu godišnji limit od ukupno 300.000 kuna. Da budem precizniji, postoji nekoliko “razreda” različite razine paušalnog oporezivanja ovakve zarade, no nikada za primljeni iznos izvršitelj posla, dakle programer, neće morati platiti državi više od 7% za sve nužne namete. Preostalih najmanje 93% postaje njegov privatni novac s kojim može raspolagati kako hoće, što je, dakako, puno više od otprilike 45% koliko mu je od ukupne brutto plaće, u najgorem slučaju, ostajalo prije kao njegovo netto primanje.
Wow, reći ćete, i s pravom se upitati: pa u čemu je problem ako su svi sretni – i programer koji zaradi puno više i poslodavac kojeg je taj programer koštao jednako kao i prije?
Problem je u tome što su “paušalni obrti” namijenjeni poticanju malog poduzetništva, poglavito među onima koji već jesu full-time zaposleni i primaju plaću i poslodavac im uplaćuje dopinose, kako bi mogli ostvarivati dodatne, neredovite prihode, iz različitih dodatnih izvora. Tada paušalno i gotovo simboličko oporezivanje doista ima itekako smisla i zato je postojanje paušalnih obrta više nego dobrodošlo, hvale vrijedno i poticajno. Kada je netko, međutim, programer koji samo “glumi” poduzetnika tako što isporučuje fakturu isključivo svojem poslodavcu umjesto da prima plaću, onda je – prema zakonima Republike Hrvatske – vaš poslodavac u poreznom prekršaju i počinio je djelo tzv. prikrivenog zapošljavanja.
“Paušalci” zadržavaju najmanje 93% novca kojeg naplate svojem naručitelju, a kada su zaposeni netto plaća im katkada iznosi jedva 45% ukupnog brutto troška poslodavca
Kada to ne bi bilo protuzakonito, onda bi se svi zaposlenici svih firmi koje postoje u Hrvatskoj mogli dogovoriti s poslodavcem da raskinu ugovor o radu, ali nastave za njega dalje raditi kao i prije, za brutto iznos plaće, kroz paušalni obrt i paušalno plaćanje maksimalno 7% davanja. Bili oni programeri, profesori, liječnici, glumci, novinari…. Naprosto ne bi radili za svoju firmu, fakultet, bolnicu, kazalište ili redakciju, nego bi im “pružali usluge”.
Time se, dakako, gube “radna prava” koja su zajamčena stalnim zaposlenicima bilo koje tvrtke, no mnogi ih danas u ovoj državi niti ne doživljavaju kao nekakve bitne benefite. Pogotovo ne programeri – mirovinski sustav se, kažu, raspada pa na nekakvu (ili ikakvu) spomena vrijednu mirovinu niti ne računaju, zdravstvo također ne stoji dobro, pa se ionako već sada, kad baš ozbiljno zagusti, češće liječe kod privatnika, a o strahu od otkaza im je uopće smiješno i razmišljati u vremenima kada na domaćem tržištu radne snage nedostaju deseci tisuća developera, a na europskom i milijuni.
Obzirom da je prikriveno zapošljavanje protuzakonito, zanimalo me kako to da nekim poslodavcima na domaćoj tech sceni ipak polazi za rukom ostvariti jako puno ovakvih dogovora s programerima, a da ostaju na pravoj strani zakona, pa sam stvari malo istražio…
Tako, primjerice, neke programerske firme otvraju i dodatne firme negdje u inozemstvu, pa programer koji za njih radi ovdje u Hrvatskoj fakturu, zapravo, šalje njihovoj američkoj (ili nekoj drugoj) podružnici, koja mu potom isplaćuje navedeni iznos doznakom iz inozemstva. Čine to zato što prema trenutačno važećim zakonskim odredbama samo oni paušalci koji usluge isporučuju domaćoj firmi mogu eventualno biti “prikriveno zaposleni”, a oni koji rade za strance – ne.
Nadalje, neki među hrabrijima idu i korak dalje: zaposle programera na “skraćeno radno vrijeme”, pa mu kroz ugovor o radu redovno isplaćuju minimalac, dodatno proporcionalno umanjen za broj tobože odrađenih radnih sati, a zapravo mu stvarnu lovu isplaćuju iz svoje inozemne firme, po fakturi koju toj inozemnoj firmi ista ta osoba pošalje u ime svojeg paušalnog obrta. Broj zaposlenih tako ostaje visok kod ovih firmi, a prosječna netto plaća pada i pada i pada…
Postoji firma za koju radi preko 100 programera, no prijavljenih zaposlenika je manje od 20
S jedne strane, postoje poslodavaci koji sugeriraju svojim ljudima da otvaraju paušalne obrte i u tome im čak i pomažu. S druge strane, developeri sami rade pritisak na poslodavce da pristanu na takav “aranžman”. Kako i ne bi – neki paušalci prilikom otvaranja obrta u prilici su ostvaiti i nekoliko desetaka tisuća kuna državnih poticaja za samozapošljavanje. Uz ostvarivanje bitno većih primanja programer se ne brine hoće li porezna kontrola njegov angažman proglasiti “prikrivenim zapošljavanjem”, jer i u tom slučaju kaznu plaća samo poslodavac.
Evo nekoliko konkretnih primjera na koje sam naišao.
Jedna programerska agencija koja djeluje u Hrvatskoj hvali se na svojoj web-stranici s više od stotinu zaposlenih, no u godišnjem izvješću kojeg po zakonu svi poslodavci podnose FINA-i (što je javno dostupan dokument) naveli su manje od 20 stalno zaposlenih radnika.
Druga programerska agencija iz Hrvatske prošle je godine dogurala do par stotina “zaposlenih”, a prosječna isplaćena netto plaća koju su u godišnjem izvješću prijavili FINA-i iznosila je tek nešto više od četiri tisuće kuna – gotovo upola manje nego godinu dana ranije.
Ovakvi primjeri predstavljaju iskorištavanje, pa čak se usuđujem reći i zloupotrebu paušalnih obrta. Ako se takva praksa nastavi, napravit će golemu štetu do sada vrlo propulzivnoj, impresivnoj i zdravoj industriji programiranja u Hrvatskoj. Optrilike onakvu kakvu je betonizacija i apartmanizacija obale učinila hrvatskom turizmu (a čemu smo, iznenađeno, svjedočili ovog ljeta).
Kratkoročno su, naime, na dobitku i poslodavci i posloprimci. Dugoročno, čitava tech scena će trpiti posljedice.
Poslodavce koji ne pristaju ostvariti radni odnos kroz paušalni obrt developeri napuštaju i odlaze freelanceati za strance
Zašto to mislim? Pa zato što će, ako se ništa ne promijeni, najbolje ljude preuzeti isljučivo stranci, a ne samo strane ispostave domaćih firmi. Zato što će broj poduzetnika fiktivno rasti, a broj zaposlenih programera fiktivno padati. Zato što će “good guys”, odnosno firme koje ne pristaju na ovaj način prikriveno zapošljavati ljude ostati bez najbolje plaćenih kadrova, u čiji su razvoj uložili milijune. Zato što se na ionako malom i nedovoljno zasićenom tržištu rada stvara takva eklatantno nelojalna konkurencija da će neke od najboljih firmi početi stagnirati. Mogu ovako nabrajati u nedogled…
To se već počelo događati – pogledajte malo developerske grupe na društvenim mrežama i pronaći ćete oglase stranih firmi koje traže domaće programere i jasno nude rad preko paušalnog obrta. Pritom, međutim, nude i sve “prednosti” stvarnog zaposlenja, poput plaćenog godišnjeg odmora, plaćenog bolovanja, kompletnog preuzimanja brige oko papirologije… Na očigled se izigravanjem zakona topi potencijal hrvatske softverske industrije.
Koji je izlaz? Naravno da bi smanjenje poreza na dohodak, prireza i drugih davanja državi u IT-ju bilo najbolje rješenje, jer bi tada poslodavci mogli isplaćivati velike plaće programerima bez da moraju najmanje isto toliko dati i u proračun. Tako je, primjerice, stvar riješena u Rumunjskoj. Budimo, međutim, realni – u Hrvatskoj se takvo što neće dogoditi. Pohlepa uhljeba na vlasti, nažalost, u našoj državi je univerzalna vrijednost neovisna o tome tko tu vlast obnaša, pa tu nade nema.
Najveći krivac za sve su prevelika opterećenja plaća davanjima, a neke su države to riješile znatno manjim porezima na plaće u IT-ju
Ono što znam jest da korisne organizacije, poput CISEx-a (riječ je o udruzi koja okuplja hrvatske izvoznike softvera) itekako snažno lobiraju za promjene zakona vezane uz regulaciju tih famoznih paušalnih obrta koje bi onemogućile spomenute zloupotrebe, a ipak sačuvale postojanje takvog poduzetničkog formata koji je, sam po sebi, itekako koristan za cjelokupno gospodarstvo.
Hoće li se prikriveno zaposlenima proglasiti i one paušalce koji naplaćuju u inozemstvo kada je inozemni subjekt poslovno povezan s hrvatskom firmom za koju programer očito radi? Hoće li se strože defenirati djeatnosti za koje se uopće smije registrirati paušalni obrt? Hoće li se – ako porezni nadzor ustanovi prikriveno zapošljavanje – teret kazne staviti i na posloprimca, a ne samo na poslodavca? Nemam pojma, svaka od tih metoda ima i svojih dobrih i svojih loših posljedica…
O svemu ovome Bug će organizirati panel-raspravu na .debugu, velikoj developerskoj konfrenciji koju u koprodukciji s Algebrom i Hrvatskim Telekom organiziramo 12. i 13. prosinca 2019. Već sada su sudjelovanje na .debugu potvrdile najuspješnije i najbolje hrvatske programerske agencije i tvrtke koje zapošljavaju velik broj programera, a koje na domaćoj tech sceni nastupaju na pošten, zdrav i za ravoj mladih programera koristan način, pa smo već sada sigurni da ćete za točno tri mjeseca biti u prilici svjedočiti najvećoj developerskoj konferenciji ikad održanoj u našoj regiji. Više o .debugu uskoro, a do tada – vjerujem da će CISEx ponuditi rješenje koje je najbolje i za one koji opravdano koriste paušalne obrte i za one koji su ih prisiljeni koristiti zbog izuzetno velikih opterećenja plaća.
Više o svemu saznajte na .debug konferenciji 12. i 13. prosinca 2019.