Kako je to započeti karijeru u developmentu, razvijati je i potom postati mentor novim studentima – koji također žele ostvariti uspjeh u istom području? S ovim smo pitanjima suočili Ivanu Baćac, koja je u Span došla kao studentica, a danas je developerica i mentorica novoj generaciji studenata. Kako je profitirala iz svojeg iskustva te kako je to čini boljom mentoricom, pročitajte u našem intervjuu…
Predstavite se našim čitateljima za početak
Diplomirala sam Računarstvo na Tehničkom fakultetu u Rijeci 2021. godine. Tijekom preddiplomskog studija, počela sam raditi u jednoj manjoj firmi gdje sam stekla prvo radno iskustvo. Nakon godinu dana prešla sam u Span gdje radim i danas kao Fullstack web developer u Platforms development timu. Osim razvoja projekata, bavim se mentoriranjem, istraživanjem i certificiranjem, što mi omogućuje stalno usavršavanje i rast u ovom dinamičnom području.
Danas radite kao developerica, ali zanima nas prije svega – kako je počeo Vaš karijerni put u Spanu?
Prije nego što sam započela svoj karijerni put u Spanu, aktivno sam tražila nove prilike. Htjela sam iskusiti rad u većoj organizaciji s definiranim razvojem karijere i resursima koji bi mi pomogli razvijati znanje u skladu s novim tehnologijama i dobrim praksama industrije.
Nakon što sam saznala za razvojni odjel Spana u Rijeci poslala sam im otvorenu prijavu. Nakon nekoliko razgovora i riješenog intervju zadatka (kod kuće), dobivam posao!
U početku sam se morala prilagoditi promjeni tehnologija, no uz podršku mentora koji mi je dodijeljen, brzo sam savladala nove tehnologije i prakse u Spanu kroz zadatak „za zagrijavanje“ i interni projekt. Nakon uspješnog završetka internog projekta, pridružila sam se razvoju klijentskih projekata i nastavila razvijati svoje znanje kroz daljnji rad.
Na kojim ste projektima radili kao studentica? Što biste istaknuli kao najvažnije lekcije iz tog razdoblja?
Kao studentica, morala sam često raditi na timskim projektima, ali srećom sam imala izvrsne kolege s kojima sam razvila odličan odnos. Kroz takve projekte sam naučila puno o radu u timu, kompromisima i suradnji, što i danas primjenjujem u svojoj karijeri.
Posebno bih istaknula kolegij „Razvoj Web Aplikacija” na kojem smo razvijali svoju prvu potpunu web aplikaciju. Rad na tom projektu bio mi je poseban „gušt“. Tim je bio odličan i nije nam bio problem raditi na projektu dan i noć. Nakon što je uspješno završen i predan, znala sam da želim raditi u tom području i odmah sam se uhvatila traženja posla.
Na poslovnim projektima za vrijeme studija imala sam priliku raditi na projektima za stvarne klijente, što mi je bilo izazovnije od projekata na fakultetu jer je bilo potrebno zadovoljiti stvarne zahtjeve i prilagoditi se potrebama klijenata.
U Spanu sam imala priliku sudjelovati na zahtjevnim projektima za globalno poznate klijente koji su uključivali velike platforme sa složenim radnim procesima što je predstavljalo izazov, ali mi je bilo i uzbudljivo raditi na njima. Unatoč njihovoj složenosti, naš je glavni cilj bio osigurati visoku kvalitetu i brzinu razvoja – kao i na svakom drugom projektu. Tada sam shvatila pravu vrijednost „clean code-a” i uz mentorstvo voditelja projekta razvijala sam svoje tehničke vještine te naučila kako pristupiti izazovima i razumjeti poslovne procese.
Imala sam i dodatan izazov balansiranja svog vremena na studentskim i poslovnim projektima, što mi je pomoglo u organizaciji i prioritizaciji zadataka.
Kako je bilo “balansirati” između studentskog i poslovnog života?
U početku mi je bilo relativno jednostavno balansirati između studentskog i poslovnog života. Budući da sam bila blizu kraja preddiplomskog studija, znala sam koliko vremena treba posvetiti fakultetu i koji su najvažniji ispiti. Puno mi je pomoglo i to što su na poslu uvijek imali razumijevanje za moje studentske obaveze. Uz prethodnu najavu nikad nije bio problem uzeti tjedan-dva slobodno za ispitne rokove.
Željela sam raditi i uživala sam na poslu, pa sam uvijek pronalazila vrijeme za to. U početku sam se htjela i „dokazati“ tako da sam se trudila raditi najviše što mogu i zatim sam još dodatno ulagala vrijeme za učenje i razvoj. Međutim, brzo sam shvatila da sam se previše usredotočila na ova dva aspekta života i zapostavila sam privatni život – kao što su sport, druženje s prijateljima i slobodno vrijeme za svoje interese i hobije.
Nakon što sam to shvatila, odlučila sam uvesti „self care” dan, koji bih odabrala jednom tjedno, kada nisam imala predavanja ni posao. U tom danu posvetila bih se aktivnostima koje me čine sretnom ili bih obavila svoje obaveze za fakultet kako bih se mogla opustiti i uživati za vikend. Na taj način, uspjela sam pronaći ravnotežu između svih triju aspekata svog života.
Jeste li se posebno istaknuli u nekom području? I je li to onda rezultiralo stalnim zaposlenjem?
Mislim da nisam istaknula u nekom posebnom području, ali sam uvijek bila motivirana za učenje i razvoj svojih vještina. Nikada mi nije bio problem preuzeti novi zadatak jer sam ga vidjela kao priliku za rast. Vremenom su se ti zadaci zbrojili i to novo iskustvo i znanje rezultiralo je time da sam puno brže i kvalitetnije mogla raditi svoj posao.
Pretpostavljam da su moja motivacija, organizacija i trud bili prepoznati, što je dovelo do razvoja moje karijere i stalnog zaposlenja. Nakon završetka fakulteta, moj posao nije se puno promijenio, ali sam imala više vremena za ulaganje u svoje interese i daljnji razvoj.
Što vam je danas opis posla? Koliko od toga otpada na mentoriranje mladih snaga?
Moj je posao uglavnom usmjeren na razvoj projekata, počevši od njihovog postavljanja do deploya u produkciju, održavanja i potencijalnih nadogradnji. Također nastojim držati korak s tehnologijama i razvijati svoje znanje kako bih pronašla nove alate koji bi nam mogli pomoći u bržem i kvalitetnijem razvoju projekata.
Kada nam dođe mlada snaga kojoj je potrebno mentoriranje, preuzimam tu ulogu i pomažem im da se upoznaju s načinom rada u našoj tvrtki i dobrim praksama. Često dobiju neki zadatak „za zagrijavanje“ ili manji interni projekt na kojem pratimo njihov rad i učimo ih kako riješiti izazove s kojima se susreću. U početku ulažem nešto više vremena jer mi bitno da razviju razumijevanje i sposobnost analize izazova, debuggiranja i pronalaženja rješenja. Ubrzo postaju samostalniji i manje je potrebno ulagati vrijeme u njihovo mentoriranje, ali mi mentori uvijek smo dostupni ako im je potrebno usmjerenje ili savjet.
Koja iskustva iz studentskih dana danas smatrate najvažnijima u svojoj ulozi mentorice?
Kao mentorica, smatram da su mi iskustva iz projekata tijekom studija bila ključna. To iskustvo mi je omogućilo razvoj timskog rada i komunikacijskih vještina koje sada koristim u mentorstvu.
Iskustva koja sam stekla radeći na stvarnim projektima u suradnji s tvrtkama i organizacijama izvan fakulteta pomogla su mi da razvijem znanje koje mogu prenijeti. Pritom sam morala upravljati svojim vremenom tijekom studija, što mi danas pomaže da pomognem mladim kolegama u usklađivanju njihovih obaveza i izbjegavanju preopterećenja.
Velika pomoć bila mi je to i što sam imala priliku učiti od motiviranih profesora na fakultetu i od mentora na poslu. Od takvih uzora sam brzo i kvalitetno učila i pritom sam se osjećala ugodno u traženju pomoći i savjeta. Stoga se trudim danas biti takva mentorica.
Kakve sve prilike unutar Spana imaju današnji studenti?
Današnji studenti mogu se pridružiti Spanu i svoje prve poslovne korake odraditi putem studentske prakse ili pak otvorene prijave. U Spanu se zatim nudi širok spektar resursa za njihov napredak i razvoj.
Pošto radimo u atraktivnim i novim tehnologijama, na raspolaganju imaju puno kvalitetnih dokumentacija i tutorijala za inicijalno upoznavanje s tehnologijama kojima možda još nemaju iskustva. Zatim to znanje tehnologija primjenjuju uz pomoć mentora na raznim projektima ili zadacima. Dodatno usavršavaju znanje putem internih radionica, polaganjem certifikata ili odlaskom na konferencije.
Voditelji i mentori studentima su uvijek dostupni, a imaju i godišnji razgovor na kojima se radi osvrt na prethodno razdoblje i definiraju se sljedeći koraci.